BiH je klasifikovana kao zemlja sa višim srednjim dohotkom. Kao bivša republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, BiH je naslijedila potpuno artikuliran moderan sistem obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalnog osiguranja i socijalne pomoći. Iako su osnovne strukture sistema ostale na snazi i danas, uzastopni uticaj sukoba iz 1990-ih, ekonomske tranzicije, eksternog ekonomskog šoka, politike štednje, niskog rasta i rastuće nejednakosti učinili su mnoge dijelove sistema nesposobnima da obezbijede kvalitetnu brigu i jednakost pristupa koju traže građani.
Postojeći sistem socijalne pomoći stvara nejednakost među svojim klijentima na osnovu mjesta stanovanja (teritorijalna nejednakost) i socijalne kategorije kojoj korisnik pripada (statusna nejednakost). Sveukupno gledano, sistem socijalne pomoći u BiH ne uspijeva doprijeti do mnogih najugroženijih i spriječiti ih da padnu u siromaštvo.
Sa 9,2% BDP-a, izdaci za zdravstvenu zaštitu u BiH su najveći u regiji, ali imaju niže zdravstvene rezultate, manje medicinskog osoblja i broj bolničkih kreveta u poređenju sa susjednim zemljama. Ovo je dijelom rezultat decentralizirane administracije koja podrazumijeva značajno dupliciranje i ometa koordinaciju.
Glavni trendovi u zdravstvenom stanju mladih
Kada je u pitanju stil života mladih u BiH, čini se da je 2014. godine Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, u saradnji sa „Udruženje XY“, izdalo nastavni plan i program pod nazivom „Zdravi stilovi života“, koji je namijenjen učenicima osnovne škole, koje treba da pomognu mladima da imaju kvalitetniji život i da nauče šta je kvalitetan život.
Prema istraživanju Udruženja XY koje je provedeno prije kreiranja nastavnog plana i programa, mladi u BiH uživaju u kupovini (njih 33,9% kaže da idu u kupovinu barem jednom sedmično, iako polovina nikada nije kupovala preko interneta), a 39% mladih vjeruju da je nošenje brendirane odjeće važno ili veoma važno. Zdrava ishrana je važna ili veoma važna za 84,5% mladih, dok samo 1,2% njih kaže da uopšte nije važna. Od svega 16,7% mladih koji kažu da imaju više novca za lične potrebe u odnosu na ostale mlade u BiH, upitno je koliko sebi mogu priuštiti zdravu hranu i brendiranu odjeću. Ipak, 81% ispitanika kaže da im je važno ili veoma važno izgledati dobro (48,5% njih kaže da je zadovoljno načinom na koji izgledaju, a 27,2% je veoma zadovoljno).
51% mladih kaže da nikada ne pije alkohol, a 96% nikada nije koristilo lake droge. Također, 66,6% mladih kaže da ne koristi cigarete i nikada. S druge strane, njih 20,3% svaki dan koristi cigarete. Kada je riječ o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, najčešća dob za prvi spolni odnos je 17-18 godina. Međutim, 15,5% mladih nije bilo ugodno da razgovaraju o ovoj temi.
71,6% ispitanika ocjenjuje svoje zdravlje kao vrlo dobro ili odlično. Generalno, može se reći da su mladi ljudi svjesni važnosti zdravih stilova života i nastoje svoj život što više zasnivati na tim osnovama. U tom kontekstu, 66,3% mladih kaže da je bavljenje sportom važno ili veoma važno, iako se 49% mladih bavi sportom rijetko ili nikad. Budući da bavljenje sportom ima značajan komercijalni aspekt (zahtijeva posebnu opremu, članarinu u sportskim klubovima ili korištenje sportskih objekata), može se reći da kod mladi ljudi postoji volja za bavljenjem sportom i smatraju da je to veoma važno, ali si ne mogu to priuštiti. Njih 40,8% kaže da su zabrinuti zbog siromaštva u društvu, što ukazuje na mogući financijski problem koji utiče na njihov život. Naravno, postoje neke sportske aktivnosti koje ne zahtijevaju značajna finansijska ulaganja mladih, ali većina sportskih klubova su komercijalni.
Glavni koncepti
BiH je naslijedila sistem socijalnog osiguranja (zdravstveno, starosno penzijsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i invalidnosti i u RS-u dječija zaštita) u kojem je pravo vezano za zapošljavanje i na osnovu uplaćenih doprinosa. Pokriće je jednostavno za svakoga ko je formalno zaposlen zajedno sa svojim izdržavanim licima. Poslodavac odbija doprinos za zdravstveno osiguranje zaposlenog kao stalan postotak osnovne plate koji ne može biti niži od minimalne zarade, bez minimalnog ili maksimalnog nivoa, od njegove ili njene zarade i uplaćuje ga direktno u odgovarajući fond osiguranja u mjesto prebivališta zaposlenog.
S obzirom na to da građani BiH mogu živjeti u jednom entitetu, a raditi u drugom, bitna je povezanost mjesta stanovanja, plaćanja i liječenja. Doprinosi za zdravstveno osiguranje koje poslodavci odbijaju od plata svojih zaposlenih teku u fond u mjestu prebivališta zaposlenog i nisu prenosivi.
Od građana u Federaciji Bosne i Hercegovine se očekuje da će planiranu njegu dobiti preko entiteta ili kantona u kojem imaju prebivalište, dok se po zakonu hitna medicinska pomoć pruža u najbližoj odgovarajućoj ustanovi bez obzira na pokrivenost osiguranja. Ista situacija je u entitetu Republika Srpska, koji ima svoj penzioni i zdravstveni fond, te građani koji imaju prebivalište u RS, na teritoriji tog entiteta mogu dobiti potrebnu skrb.
Za razliku od entiteta, Brčko distrikt nema svoj penzioni fond, nego građani koji rade u distriktu imaju mogućnost da biraju fond jednog od entiteta i shodno odabiru poslodavac tu uplaćuje potrebne doprinose. A kad je u pitanju zdravstveno osiguranje građana Brčko disrikta, ono je dostupno u distriktu s obzirom da ova administrativna jedinica posjeduje svoj fond neovisan od entiteta.
Ono što je zajedničko za sve tri administrativne jedinice je mogućnost da se pacijenti mogu uputiti negdje drugdje na specijalistički tretman, a plaćanja se prenose između odgovarajućih fondova i ustanova za njegu, te shodno uspostavljenim protokolima i sporazumima o saradnji između zdravstvenih institucija.
Svako registrovano lice dobija zdravstvenu knjižicu i mora se pobrinuti da istu redovno (mjesečno ili tromjesečno) ovjerava, da dokazuje da je doprinose uplatio on ili poslodavac. Papirne knjižice postepeno po regijama se zamjenjuju elektronskim karticama, ali princip ostaje isti.
Dok je osnovni princip zdravstvenog sistema zasnovanog na osiguranju da se njega pruža onima koji imaju osiguranje, Ustav BiH slijedi Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. BiH je 2008. godine ratifikacijom Evropske socijalne povelje prihvatila obavezu da neosiguranim osobama omogući pristup neophodnoj zdravstvenoj zaštiti. Prema Povelji, stranke su dužne „da osiguraju da se svakoj osobi koja nema adekvatna sredstva i koja nije u mogućnosti obezbijediti takva sredstva ni vlastitim naporima ni iz drugih izvora, posebno beneficijama u okviru šeme socijalnog osiguranja, odobri odgovarajuću pomoć a, u slučaju bolesti, njegu koja je neophodna zbog njegovog stanja”.
Međutim, u praksi, mnogim ljudima nedostaje adekvatna pokrivenost. Trenutne procjene govore da je samo 78% stanovništva RS i 86% stanovništva FBiH pokriveno zdravstvenim osiguranjem. Iako osobe bez zdravstvenog osiguranja imaju pravo na liječenje, manje je vjerovatno da će oni i njihovi izdržavani članovi porodice tražiti preventivnu njegu i odlagati rješavanje zdravstvenih problema dok ne postanu akutniji, a samim tim i teži i skupi za liječenje. Dok se hitna pomoć pruža za one bez osiguranja, uprkos nepostojanju garancije “adekvatne pomoći”, ugroženi pojedinci možda nisu svjesni svog prava na njegu i može im biti teško ili nemoguće dobiti njegu.