Okvir politika
Tri administracije FBiH, RS i Brčko Distrikta BiH imaju sistem pravosuđa i socijalne zaštite sa sličnim strukturama. Strukturno, sistemi dječije zaštite pružaju usluge koje su uglavnom osjetljive, sa izazovima u promociji preventivnih usluga i inicijativa. Pitanja zaštite djece obuhvaćena su različitim zakonima i strategijama na nivou entitet/kantona; ne postoji sveobuhvatni normativni okvir za dječiju zaštitu koji ocrtava stratešku viziju za jačanje zaštitnog okruženja djece u BiH u cjelini, niti na entitetskim, nivou distrikta i kantonalnom nivou. Ovo rezultira fragmentiranim i neholističkim pristupom. Implementacija postojećih zakona i strategija u vezi sa dječijom zaštitom je neadekvatna, a ne posvećuje se dovoljno pažnje svim budžetskim, kadrovskim, institucionalnim okvirima i zahtjevima praćenja za prevođenje politike u djelo. Sveobuhvatne informacije o izdvajanju i korištenju budžeta za dječiju zaštitu su oskudne i zahtijevaju dalju analizu. Međutim, evidentno je da su budžetska izdvajanja često nedovoljna, a korištenje budžeta neefikasno u obezbjeđivanju adekvatnog kvaliteta i pokrivenosti uslugama dječije zaštite.
Funkcija prevencije i zaštite djece i porodica od povreda, uz promovisanje njihove dobrobiti, nije jasno definisana i često se pojavljuje na marginama ukupnog diskursa o socijalnoj zaštiti. Iako je dosta urađeno na promovisanju integrisanog pristupa socijalnoj zaštiti i inkluzivnim uslugama na lokalnom nivou, mjesto zaštite djece (zamišljeno kao prevencija i odgovor na nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje i eksploataciju) još uvijek nije bilo jasno definisano u zakonima i politikama.
Kako je navedeno u Situacionoj analizi djece u BiH, više od polovine stanovništva zemlje je u 2010. godini bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, bez naznaka da se ova situacija od tada mnogo promijenila. Djeca su među najugroženijim kategorijama: stalno imaju više stope siromaštva od opšte populacije (30,6% u 2011. godini u poređenju sa 23,4% ukupne populacije). Anketa o potrošnji domaćinstava sprovedena 2015. godine nije raščlanila podatke o siromaštvu djece. Ukupne naknade socijalne pomoći čine oko 4% BDP-a, od čega se oko tri četvrtine isplaćuje ratnim veteranima i njihovim porodicama. Socijalna isključenost porodica iz ruralnih sredina, romskih porodica i porodica sa djecom sa smetnjama u razvoju je višedimenzionalna. Dok su reforme zakonodavstva o socijalnoj i dječijoj zaštiti koje poboljšavaju adekvatnost i pokrivenost dječijim novčanim naknadama napredovale u RS, Zakon o finansijskoj podršci porodici sa djecom u FBiH usvojen je tek u februaru 2020. godine.
Zainteresovane strane
Važan korak naprijed u poboljšanju usluga zaštite djece bio je razvoj jedinstvenih, standardiziranih alata za upravljanje slučajevima za centre za socijalni rad (CSR). Entitetska i kantonalna ministarstva nadležna za socijalnu zaštitu, zajedno sa akademskom zajednicom, izradila su Smjernice za upravljanje slučajevima zaštite djece u FBiH i RS u 2018. Smjernice su uvedene u sve općine u RS, kao i u nekoliko kantona u FBiH. Značajna poboljšanja su napravljena i u uspostavljanju dobrog sistema hraniteljstva, usvajanjem relevantne zakonske i regulative, profesionalizacijom radne snage socijalnih službi u hraniteljstvu i obrazovanju, te edukacijom i certifikacijom hranitelja.
Fundamentalni izazovi za dalje unapređenje dobrobiti djece (i porodice) odnose se na činjenicu da je sistem socijalne zaštite rastegnut između „velikodušne” (namjerno) liste socijalnih davanja za ranjive grupe i odgovarajućih službi za zaštitu djece koje se uključuju kada postoje „dokazi„ zloupotrebe. Dostupne usluge nisu dovoljne ili su ozbiljno ograničene u svom kapacitetu da pruže proaktivnu prevenciju i usluge podrške između dva kraja spektra. Usluge koje se trenutno pružaju uglavnom su ograničene na finansijsku pomoć, pomoć u naturi, malo usluga socijalnog rada, hraniteljstvo i institucionalizaciju djece. Da bi centri za socijalni rad omogućili efikasniju zaštitu djece, potrebno im je više ljudskih, finansijskih i tehničkih resursa.
Smjernice za zainteresirane strane
Državni organ je Ministarstvo civilnih poslova BiH, a ovo ministarstvo je zaduženo za definisanje osnovnih principa za: koordinaciju i konsolidaciju planova entiteta i definisanje međunarodne strategije.
Na federalnom nivou, Ministarstvo zdravstva FBiH, Odjeljenje za socijalnu zaštitu i zaštitu porodice i djece Ministarstva rada i socijalne politike, nadležne su institucije za dobrobit djece i mladih, dok su u RS-u Odjeljenje za socijalnu, porodičnu i djecu zaštitu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, nadležni su za pitanja zdravstva i socijalne sigurnosti.
Ne postoji državna ili entitetska zdravstvena politika mladih, jedine dostupne strategije koje trenutno tretiraju ovu temu su Strategija socijalnog uključivanja u FBiH za period 2021-2027 i Strategija socijalnog uključivanja u RS za period 2021-2027. Oba ova strateška dokumenta bave se pitanjima zdravlja i dobrobiti djece i mladih, zajedno sa drugim aspektima, i prepoznaju važnost mladih kao državnog dobra.
Ciljne grupe
Više od polovine stanovništva BiH bilo je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti prema podacima iz 2010. godine, bez naznaka da se od tada mnogo promijenilo. Djeca su među najugroženijim kategorijama: stalno imaju više stope siromaštva od opšte populacije (30,6% u 2011. u poređenju sa 23,4% ukupne populacije). Ukupne naknade socijalne pomoći čine oko 4% BDP-a, od čega se oko tri četvrtine isplaćuje ratnim veteranima i njihovim porodicama. Dakle, stvarni izdaci za porodice sa djecom, osobe sa neratnim invaliditetom i sve ostale ugrožene pojedince u BiH iznose između 1 i 1,2% BDP-a, što je najniže u regionu. Socijalna isključenost porodica iz ruralnih sredina, romskih porodica i porodica sa djecom sa smetnjama u razvoju je višedimenzionalna. Dok su reforme zakonodavstva o socijalnoj i dječijoj zaštiti koje unapređuju adekvatnost i pokrivenost dječijim novčanim naknadama napredovale u RS, Zakon o finansijskoj podršci porodici sa djecom u FBiH usvojen je u februaru 2020. godine.
Finansiranje
Kako je navedeno u Situacionoj analizi djece u BiH, ukupni izdaci za zdravstvo u BiH značajno su porasli od 2000. godine, na 9,3% ukupnog BDP-a u 2016. godini. Zdravlje djece pokazuje znakove poboljšanja. Uprkos ustavnim odredbama, kvalitetna zdravstvena zaštita nije dostupna svima, a posebno ranjivim grupama, poput Roma. Fragmentirano pružanje usluga, visoka potrošnja na farmaceutske proizvode i neefikasnost u osiguranju i bolničkim sistemima dovode u sumnju održivost zdravstvenih usluga. Oko 58% sredstava za zdravstvo u BiH izdvaja se za stacionarno bolničko liječenje i medicinska sredstva za ambulantne pacijente, dok se samo 1,8% troši na preventivnu zdravstvenu zaštitu. U 2016. godini plaćanja vlastitim novcem za zdravstvene usluge činila su 29% zdravstvene potrošnje u zemlji; vjerovatno je da se najsiromašnija domaćinstva odriču osnovne zdravstvene zaštite jer je ne mogu priuštiti. Pravo na zdravstveno osiguranje se ponekad ne ostvaruje među Romima iz različitih razloga, među kojima je i nedostatak potrebne dokumentacije.
Broj medicinskog osoblja u odnosu na ukupnu populaciju znatno je manji od prosjeka EU, što otežava adekvatno pružanje i blagovremeni pristup zdravstvenim uslugama. Planiranje i obuhvat ranjivih grupa i dalje su problematični, a značajna isključivanja i dalje postoje. Različiti nivoi vještina i stručnosti zdravstvenih radnika podupiru nedostatak povjerenja između pacijenata i medicinskog osoblja i dovode do varijabilnih ishoda, dok nepostojanje jedinstvenih standarda u cijeloj zemlji strukturalno diskriminira one u ruralnim područjima.