Predstojeći razvoj politika
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 13. februara 2025. godine usvojila Prijedlog strategije za mlade Federacije Bosne i Hercegovine 2025–2034, na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta. Ovaj dokument predstavlja prvi sveobuhvatni strateški okvir na nivou Federacije Bosne i Hercegovine koji se bavi politikom prema mladima.
Nakon usvajanja od strane Vlade, Prijedlog je upućen u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na dalje razmatranje i formalno usvajanje. Međutim, početkom 2026. godine Strategija još uvijek nije usvojena u Parlamentu, a proces je suočen s određenim zastojima. Prema parlamentarnim evidencijama, Prijedlog je u određenim fazama bio povučen iz procedure.
Kada je riječ o omladinskim politikama na kantonalnom nivou: analiza Vijeća mladih Federacije Bosne i Hercegovine iz 2019. godine pokazala je da su u tom periodu samo tri kantona imala usvojene omladinske politike/strategije, dok ih četiri uopće nisu imala. Iako ne postoji sveobuhvatno ažurirano mapiranje, zabilježen je određeni napredak u ranije nedovoljno obuhvaćenim područjima.
Posebno se ističe da je u avgustu 2025. godine Bosansko-podrinjski kanton Goražde (jedan od kantona koji ranije nije imao strategiju i jedini koji je još 2019. planirao njen razvoj) pokrenuo strukturirani proces izrade svoje prve strategije za mlade, uključujući sastanke radne grupe koje koordinira kantonalno ministarstvo za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport.
Ostali kantoni nastavljaju provoditi ili ažurirati postojeće strategije u skladu s obavezama propisanim Zakonom o mladima Federacije Bosne i Hercegovine, usvojenim 2010. godine, koji je i dalje na snazi bez značajnijih izmjena.
Tekuće debate
Komisija za koordinaciju pitanja mladih Bosne i Hercegovine treba da postane operativna i nastavi rad kao radno tijelo Ministarstva civilnih poslova. Rad Komisije zasniva se na:
- koordinaciji i saradnji između različitih državnih institucija,
- multilateralnom pristupu rješavanju problema mladih,
- uključivanju mladih i zajedničkom upravljanju radom Komisije.
Debate oko Odluke o Komisiji za koordinaciju mladih u Bosni i Hercegovini (Bosna i Hercegovina) prvenstveno proizlaze iz složene ustavne i političke strukture zemlje, koja decentralizira autoritet nad pitanjima mladih na nivo entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko distrikt). To je dovelo do stalnih kašnjenja u dogovaranju i implementaciji revidirane Odluke, jer Komisija treba djelovati na državnom nivou, ali nema punu funkcionalnost zbog političkih prepreka. Ispod je pregled ključnih debata i argumenata protiv formiranja ili proširenja uloge Komisije, na osnovu dostupnih izvještaja i analiza.
Glavne debate
- Koordinacija naspram centralizacije: Veliki dio rasprave se fokusira na pitanje može li tijelo na državnom nivou, poput Komisije, efikasno koordinirati politike za mlade, a da ne prekorači nadležnosti entiteta. Zagovornici tvrde da bi to poboljšalo efikasnost, potaknulo međuentitetsku saradnju i uskladilo se s ciljevima integracije u EU rješavanjem problema poput nezaposlenosti mladih (oko 46–47%), emigracije, radikalizacije i učešća u donošenju odluka. Ipak, rasprave ističu fragmentiranost: Bosna i Hercegovina nema nacionalnu politiku ili strategiju za mlade, što dovodi do neujednačenih pristupa u entitetima. Relevantni akteri, uključujući entitetske ministarstva i vijeća mladih (Omladinski savjet Republike Srpske, Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće/Savjet mladih Brčko distrikta), pregovaraju o novom tekstu Odluke bar od početka 2020. godine, ali napredak je spor zbog različitih prioriteta u pogledu zastupljenosti, finansiranja i opsega. Entitetski zakoni o mladima (npr. Zakon o mladima Federacije Bosne i Hercegovine iz 2010. i Zakon o omladinskim organizacijama Republike Srpske iz 2004.) već postoje, što postavlja pitanja o redundanciji naspram dodane vrijednosti na državnom nivou.
- Zastupljenost i inkluzivnost: Predloženi sastav (9 članova: 4 iz državnih institucija Bosne i Hercegovine i 5 iz omladinskih struktura) ima za cilj uravnotežiti glasove vlasti i mladih, ali se rasprave fokusiraju na način odabira predstavnika i da li adekvatno odražava etničke i teritorijalne podjele u Bosni i Hercegovini. Krovna omladinska tijela zagovaraju jači uticaj mladih kako bi odluke bile vođene od strane mladih, dok entitetska ministarstva raspravljaju o podjeli moći. Ugrožene grupe (npr. Romi, LGBTIQ osobe, mladi s invaliditetom) često ističu isključenost, tvrdeći da Komisija može perpetuirati diskriminaciju ako nije osmišljena inkluzivno. Internacionalna zastupljenost mladih iz Bosne i Hercegovine postala je politizirana bez funkcionalne Komisije, ponekad zahtijevajući više delegata iz različitih entiteta.
- Raspodjela resursa i implementacija: Finansiranje je centralna tema rasprave, jer ne postoji poseban budžet na državnom nivou za omladinske politike. Preklapanje finansijske podrške sa općinskog, kantonalnog i entitetskog nivoa stvara neefikasnost i dupliciranje. Akteri raspravljaju hoće li Komisija zahtijevati nove mehanizme finansiranja ili se osloniti na donatore (npr. EU, UNICEF), što neki smatraju neodrživim. Praćenje i evaluacija također su sporna pitanja, jer ne postoji jedinstveni sistem za praćenje rezultata omladinskih politika.
- Širi socio-politički kontekst: Rasprave su povezane s naporima za pristupanje EU, gdje je Evropska komisija kritikovala Bosnu i Hercegovinu zbog nedostatka napretka u učešću mladih i koordinaciji. Poslijeratni izazovi poput etničkih podjela, visoke nezaposlenosti mladih i niskog povjerenja u institucije (npr. samo 8% mladih ima povjerenje u provođenje zakona) pojačavaju pozive na reformu, ali politička nestabilnost (npr. izborni sporovi, rivalstvo entiteta) koči postizanje dogovora. Omladinske organizacije zagovaraju da Komisija prioritizira pitanja poput mentalnog zdravlja, obrazovanja i klimatskih promjena, dok vlade raspravljaju o njenoj ulozi u međusektorskim oblastima (npr. obrazovanje, sport).
Argumenti protiv Komisije ili njenog predloženog oblika:
- Ustavna i autonomna pitanja: Glavni argument je da su pitanja mladih ustavno dodijeljena entitetima, a ne državi, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. Kritičari, često iz entitetskih vlada (posebno Republike Srpske), tvrde da bi jača Komisija na državnom nivou mogla narušiti autonomiju entiteta, centralizirati vlast i biti u sukobu s etničkim i teritorijalnim balansima. Ova decentralizacija se vidi kao zaštita lokalne uprave, a nametanje nacionalnog pristupa moglo bi pogoršati podjele umjesto da ih riješi.
- Politički ne prioritet i disfunkcionalnost: Protivnici ističu “političke razloge” za nefunkcionalnost Komisije u proteklim mandatima, sugerišući da nije prioritet u kontekstu drugih kriza (npr. EU reforme, ekonomska pitanja). Neki tvrde da bi postala još jedan birokratski nivo bez stvarnog uticaja, s obzirom na historiju zastoja institucija u Bosni i Hercegovini. Entitetska ministarstva mogu se protiviti ako Komisija umanji njihovu kontrolu nad omladinskim budžetima i programima.
- Nedostatak inkluzivnosti i efikasnosti: Kritičari iz civilnog društva i omladinskih grupa tvrde da trenutna/predložena struktura ne uključuje dovoljno različitih aktera niti odgovara na potrebe ugroženih populacija, što može dovesti do tokenizma. Postoji skepticizam u pogledu sposobnosti Komisije da provodi politike, jer entitetski zakoni već uređuju omladinski rad, a bez nacionalne strategije Komisija može zakazati u ostvarivanju konkretnih poboljšanja.
- Finansijske i praktične prepreke: Argumenti protiv naglašavaju oskudicu resursa, nedostatak posebnih budžetskih linija za mlade na državnom nivou i oslanjanje na donatore, što Komisiju može učiniti nestabilnom. Preklapanja sa entitetskim programima mogu dovesti do rasipanja resursa, a bez snažnog praćenja postoji rizik od neefikasnosti.
Na kraju, iako postoji širok konsenzus o potrebi bolje koordinacije omladinskih politika, nedostatak saglasnosti oko Odluke odražava dublje probleme u upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Napori za oživljavanje Komisije se nastavljaju, uz potencijalnu povezanost s inicijativama finansiranim od EU, ali početkom 2026. Komisija i dalje ostaje neoperativna.