U BiH ne postoji Nacionalni program za volontiranje mladih, a kao odgovor na sve veće potrebe i zahtjeve procesa promocije i razvoja volontiranja u BiH, lokalna omladinska nevladina organizacija – Omladinski komunikacioni centar je od 2005. godine podržavao razvoj volonterske infrastrukture. To je rezultiralo razvojem lokalnih volonterskih servisa u različitim gradovima, koji su formirali mrežu pod nazivom “Volontiram!” U okviru mreže trenutno postoji 14 lokalnih volonterskih servisa, uspostavljenih širom zemlje, u Banja Luci, Bihaću, Bijeljini, Brčkom, Bugojnu, Derventi, Doboju, Mostaru, Mrkonjić Gradu, Sarajevu, Srebrenici, Trebinju, Tuzli i Zenici.

Lokalni volonterski servis (LVS) predstavlja osnovnu strukturu za podsticanje građana na volontiranje (u skladu sa osnovnim principima organizovanog rada sa volonterima) i kreiranje programa volontiranja u skladu sa potrebama zajednice u kojoj žive.

Vizija mreže „Volontiram!“ je humano i ravnopravno demokratsko društvo koje aktivno uključuje svoje građane u društvene procese. „Volontiram!“ je neformalna mreža lokalnih volonterskih servisa u BiH, koja doprinosi razvoju društvenih kapaciteta kroz aktivnosti promocije i razvoja volontiranja, kao uslova za poboljšanje kvaliteta života i razvoja društva u cjelini.

Strateški ciljevi mreže “Volontiram!”:

  1. uspostavljen i primjenjen zakonski okvir za volontiranje u BiH;
  2. volontiranje prepoznato i prihvaćeno kao pozitivna društvena vrijednost;
  3. uspostavljen jedinstveni sistem upravljanja volonterstvom u BiH;
  4. snažna mreža “Volontiram!” koja se sastoji od održivih lokalnih volonterskih servisa u BiH;
  5. mreža “Volontiram!” prepoznata kao centar za informisanje, razmjenu iskustva i razvoj inovativnih metodologija u oblasti volontiranja na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Mladi koji su bili učesnici fokus grupa rijetko učestvuju u volonterskim aktivnostima. Iako je većina ispitanika izjavila da je barem jednom učestvovala u određenim aktivnostima vezanim za zaštitu životne sredine i ekologiju, to su uglavnom bile kratkotrajne aktivnosti koje su trajale najviše jedan ili dva dana, ili su bile usmjerene na direktnu pomoć lokalnoj zajednici, kao npr. pomoć u slučaju poplava ili humanitarne akcije.

Mladi kao razlog za neuključivanje u volonterske aktivnosti ističu opću neaktivnost i nedostatak volje, iako su aktivnosti prilika za sticanje potrebnog radnog iskustva.

Učesnici fokus grupa koji su kao volonteri učestvovali u takvim aktivnostima navode da su imali potpune i jasne informacije o tim aktivnostima. Znali su ko je organizovao određene aktivnosti, koji su im ciljevi, kako će se ti ciljevi ostvariti itd. Kada su smatrali da nisu dovoljno informisani, mladi su aktivno tražili informacije i uspijevali da dođu do informacija koje su im bile potrebne.

Volontiranje mladih u BiH definisano je zakonima o volontiranju usvojenim na nivou dva entiteta (RS i FBiH) i na nivou BD BiH.

Zakon o volontiranju u RS

Narodna skupština RS usvojila je Zakon o volontiranju2008. godine (Službeni glasnik RS, br. 73/08). Narodna skupština RS je 2013. godine usvojila novi Zakon o volontiranju (promijenjeno je preko 50% prethodnog zakona – Službeni glasnik RS, br. 89/13) koji se smatra najfleksibilnijim i najadekvatnijim Zakonom o volontiranju na Balkanu. region. Novi zakon je sačinjen da odgovori na mnoge nedostatke identifikovane kao prepreke za adekvatnu implementaciju Zakona.

Zakon obuhvata osnovne definicije koje se odnose na volontiranje, uslove za volontiranje, principe organizovanja volontiranja, uslove za ugovor o volontiranju, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, prepoznavanje, podršku i razvoj volontiranja i kaznene odredbe za moguće situacije kršenja zakona.

Izrazi „volonter“ i „volontiranje“ koriste se samo u ovom zakonu, ali i dalje postoje različita shvatanja šta je volontiranje ili volontiranje. To je posljedica prethodnih zakona o radu (na svim nivoima vlasti u zemlji) koji su koristili i ovaj termin za neplaćeni staž. Sadašnji Zakon o radu  više ne koristi ovaj termin, međutim Zakon o volontiranju definiše slučajeve koji se ne mogu definisati kao volontiranje:

  • Praktični rad i stručno usavršavanje bez ugovora o radu (neplaćeni pripravnički staž, definisan Zakonom o radu);
  • Obavljanje usluga ili aktivnosti koje je lice dužno pružiti drugom licu;
  • Izvršenje sudskih i drugih odluka nadležnih organa;
  • Obavljanje usluga ili aktivnosti uobičajenih u porodičnim, prijateljskim i susjedskim odnosima;
  • Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se odnose na donaciju imovine i novca ili davanje nekretnina na korištenje bez naknade.

Zakon definiše volontiranje kao organizovanu aktivnost u interesu i zajedničkoj dobrobiti RS koja doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom učešću građana i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Ipak, definicija naglašava 3 krajnje karakteristike volontiranja kao aktivnosti:

  1. To se radi slobodnom voljom i na dobrovoljnoj osnovi;
  2. Pruža pomoć drugom licu ili je za zajedničku korist i interes;
  3. Nije motivisano sticanjem finansijske koristi ili bilo koje druge materijalističke koristi.

Prema Zakonu, volonter može biti svako lice, domaće ili strano, sa 15 godina i više. Dakle, Zakon obuhvata volontiranje mladih (mladih od 15 do 30 godina), čak ni ono nije izričito definisano kao takvo. Međutim, postoje i strogi principi koji definišu koji uslovi treba da budu ispunjeni da bi se maloljetnici angažovali kao volonteri (od 15 do 18 godina).

Što se tiče vremenskog okvira volontiranja, Zakon definiše da volonter može biti angažovan najviše 30 radnih sati sedmično.

Organizatori volontiranja mogu biti svako pravno lice registrovano kao udruženje građana ili fondacija, bilo koji republički ili lokalni organ uprave, javna ustanova, privatna ustanova koja radi u oblasti zdravstva i obrazovanja i svaka verska zajednica. Osim ovih, Zakon je prepoznao i trendove u razvijenim zemljama kao što je korporativno volontiranje, te stoga definiše koji uslovi treba da budu ispunjeni da bi se profitabilne kompanije angažovale kao organizatori volontiranja.

Zakon je prepoznao važnost uspostavljanja efikasnih mehanizama promocije i razmjene informacija, razvoja resursa, umrežavanja i koordinacije u oblasti volontiranja. Dakle, Zakon definiše lokalne volonterske servise kao strukture koje imaju ulogu informisanja i povezivanja zainteresovanih građana za volontiranje sa odgovarajućom volonterskom aktivnošću ili organizatorom volontiranja. Ove strukture se mogu osnovati samo u okviru neprofitnog pravnog lica, koje pruža svoje usluge besplatno.

Volonterski ugovor nije obavezna pisana forma koja definiše ugovorna prava i obaveze između volontera i organizatora volontiranja. Međutim, on je kao takav obavezan kada su korisnici volonterskih aktivnosti prepoznati kao dio ranjivih grupa građana (djeca, osobe sa tjelesnim invaliditetom, osobe sa mentalnim poteškoćama, starije osobe, medicinski pacijenti, te osobe koje su potpuno ili djelimično izgubile radnu sposobnost). Takođe, volonterski ugovor je obavezan kada organizatori volontiranja angažuju maloljetnike kao volontere.

Čak i da je volonterska aktivnost neplaćena djelatnost, Zakon definiše moguće situacije za novčanu nadoknadu troškova volontera nastalih u direktnoj vezi sa volontiranjem. Ovi troškovi mogu biti troškovi puta i hrane, nabavke radne odjeće, opreme i sredstava za zaštitu tokom volontiranja, troškovi medicinskih usluga i vakcina, troškovi obuke itd. Novčana naknada troškova volontera nije obavezna, te stoga podliježe sporazumu između volontera i organizatora volontiranja.

U pogledu priznavanja, podrške i razvoja volontiranja, Zakon definiše različite mehanizme koji ne isključuju druge koji nisu predviđeni Zakonom:

  • Strategije i politike na nivou RS i lokalnih opština;
  • Podrška osnivanju, radu i umrežavanju lokalnih volonterskih servisa;
  • Nagrađivanje pravnih i fizičkih lica koja su značajno doprinijela razvoju volontiranja na nivou RS ili na lokalnom nivou (republičke i lokalne nagrade za volontiranje);
  • Prenošenje uloge i značaja volontiranja na djecu i mlade kroz formalno i neformalno obrazovanje;
  • Mogućnost finansijskih donacija profitabilnog sektora organizatorima volontiranja u cilju podrške razvoju i promociji volontiranja;
  • Uspostavljanje jedinstvene volonterske legitimacije koja evidentira sve volonterske angažmane i stečene kompetencije i vještine (na osnovu kompetencija dugotrajnog učenja definisanih na nivou EU).

Upravnu kontrolu sprovođenja Zakona vrši Ministarstvo porodice, omladine i sporta, a inspekcijsku kontrolu vrši Republička uprava za inspekcijske poslove. Na kraju, Zakon definiše kaznene odredbe za moguće povrede zakona.

Zakon o volontiranju u FBiH

Kako je Zakon o volontiranju u FBiH (Zakon o volontiranju FBiH) sličan Zakonu o volontiranju u RS , ovdje će biti istaknute samo razlike između ova dva zakona.

Zakon o volontiranju u FBiH usvojen je 2012. godine (Službene novine FBiH, broj 110, objavljen 21.12.2012. ) .

Zakonom su obuhvaćene osnovne definicije koje se odnose na volontiranje: uslovi za volontiranje, principi organizovanja volontiranja, mjere podrške volontiranju, volonterski ugovor, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, uslovi za zaključivanje ugovora o volontiranju, vođenje evidencije o volontiranju, prijavljivanje o volontiranju, korištenje volonterske legitimacije, izdavanje pisma potvrde o volontiranju, administrativna kontrola primjene zakona i kaznene odredbe za moguće kršenje zakona.

Razlike između zakona o volontiranju u FBiH i RS:

  • Vjerske zajednice, privatne ustanove koje djeluju u oblasti zdravstva i obrazovanja i profitabilnog sektora (korporativno volontiranje) nisu definirane kao organizatori volontiranja Zakonom FBiH;
  • Zakonom FBiH je definisano da je „dugotrajno volontiranje“ kontinuirana volonterska aktivnost duža od 240 sati u periodu od najmanje tri mjeseca. Ova vrsta volontiranja se priznaje kao službeno radno iskustvo dokazano potvrdom koju izdaje Ministarstvo pravde kao upravni kontrolni organ, nakon završetka volonterske aktivnosti. Stoga je Zakonom FBiH propisano da je svaki organizator dugoročnog volontiranja dužan dobiti akreditaciju za obavljanje dugoročnog volontiranja koja važi za period od pet godina i koju izdaje Ministarstvo.
  • Zakon FBH definiše volontersku legitimaciju kao lični dokument volontera koji se bave samo dugoročnim volonterskim aktivnostima. Pismo potvrde o volontiranju nije obavezan dokument, a izdaje se na zahtjev volontera za bilo koju vrstu volontiranja (kratkoročno ili dugoročno);
  • Zakonom FBiH je definisano da su organizatori volontiranja dužni podnijeti godišnji izvještaj o volontiranju Ministarstvu pravde;
  • Zakonom FBiH volonterski ugovor je obavezan u svim situacijama, a organizatori volontiranja su dužni dostaviti kopiju svakog volonterskog ugovora Ministarstvu pravde (samo u slučaju dugoročnog volontiranja);
  • Zakon FBiH definiše samo Nagradu za volontiranje i priznavanje dugogodišnjeg volontiranja kao radnog iskustva i mehanizam za priznavanje, podršku i razvoj volontiranja.

Zakon o volontiranju BD

Zakon o volontiranju BD  usvojen je 2018. godine.

Slično Zakonu o volontiranju u RS i Zakonu o volontiranju FBiH i Zakon o volontiranju BD obuhvataju osnovne principe volontiranja: uslove za volontiranje, principe organizovanja volontiranja, mjere podrške volontiranju, volonterski ugovor, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, uslove za zaključivanje ugovora o volontiranju, vođenje evidencije o volontiranju, izvještavanje o volontiranju, korištenje volonterske legitimacije, izdavanje pisma potvrde o volontiranju, administrativna kontrola primjene zakona i kaznene odredbe za moguće povrede zakona.

Ne postoje bitne razlike između Zakona o volontiranju BD, Zakona o volontiranju RS i Zakon o volontiranju FBiH.

Ostali zakoni i propisi

Važno je spomenuti i druge zakone i propise koji se bave volontiranjem:

  • Zakon o visokom obrazovanju RS definiše mogućnosti sticanja ECTS bodova kroz volontiranje. Stoga su svi državni univerziteti i određeni broj privatnih univerziteta izradili i usvojili Pravila i procedure o volonterskim aktivnostima studenata za potrebe sticanja ECTS bodova kroz volontiranje.
  • Zakon o mladima FBiH (Zakon o mladima FBiH) definira da je jedan od njegovih ciljeva jačanje volontiranja mladih.
  • Zakon o mladima BD definiše da je jedna od obaveza omladinskih organizacija afirmacija volontiranja mladih.

OPIS OMLADINSKIH POLITIKA