Prema studiji „Nepohađanje i odustajanje od školovanja“ koja je rađena za potrebe YERP programa – Program zapošljavanja i zadržavanja mladih, a koju je uradila Partner Marketing Consulting agencija i koja je zasnovana na rezultati istraživanja djece i mladih koji se ne upisuju i napuštaju osnovnu i srednju školu. Prema sprovedenom istraživanju, postoje određeni razlozi za nepohađanje i napuštanje škole, a najčešći razlozi nepohađanja osnovne škole su:

  • ekonomska situacija u kojoj se nalazi država Bosna i Hercegovina je veoma loša, što se, posljedično, projektuje i na neka domaćinstva, tako da određeni broj porodica ima lošu ekonomsku situaciju i kao rezultat toga roditelji nisu u mogućnosti da finansiraju obrazovanje svog djeteta.
  • određeni broj djece u BiH ima otežan pristup školama jer žive u udaljenim i izolovanim područjima koja često nemaju pristupne puteve kojima bi se mogla koristiti motorna vozila. Ova djeca moraju pješačiti deset kilometara do škole, kroz nepristupačan i ponekad opasan teren.
  • nedovoljno razvijena svijest i nedovoljna informisanost roditelja o potrebi školovanja djece je takođe jedan od faktora koji utiču na to da se djeca ne upisuju u osnovne škole. To je posebno prisutno kod roditelja sa niskim stepenom obrazovanja, kao i kod roditelja koji imaju problema u intelektualnom razvoju.
  • djeca sa posebnim potrebama, tačnije djeca koja imaju teškoće u razvoju ili boluju od hroničnih bolesti, predstavljaju grupe djece koja se ponekad ili ne upisuju ili napuštaju osnovno obrazovanje.
  • ponekad čak i djeca koja pripadaju grupi “povratnika” ne idu u školu. Za ovu djecu dovodi se u pitanje adekvatnost obrazovanja, odnosno jezika na kojem se obrazuju, a koji im nije maternji.
  • još jedna ugrožena grupa djece su djeca koja su navršila 15 godina i nisu pohađala osnovnu školu, jer se, po zakonu, školuju po principu obrazovanja odraslih. To podrazumijeva izvođenje nastave van škole.
  • posebno je ugrožena romska populacija u BiH. Romska djeca ne idu u školu iz više razloga, od kojih je većina navedenih u prethodnom dijelu teksta. Romska djeca se ne upisuju u osnovnu školu, između ostalog i zato što ne postoje za državu, jer nemaju izvod iz matične knjige rođenih, odnosno nemaju nikakav identifikacioni dokument. To se često dešava jer roditelji nisu imali potrebu da ih prijave, jer oni sami nisu bili prijavljeni ili nisu bili upućeni kako da prijave dijete. Romi se često sele, mijenjaju mjesto stanovanja i stoga ne osjećaju potrebu za bilo kakvim dokumentima koji bi ih vezali za određeno područje.

Rano napuštanje škole i učenici sa invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama

U periodu od 2015. do 2016. godine, Evropska agencija za posebne potrebe i inkluzivno obrazovanje realizovala je projekat o ranom napuštanju školovanja. Prvi dio projekta uključivao je pregled literature kako bi se stekao uvid u recenzirana istraživanja u Evropi. Postalo je očigledno da u Evropi postoji vrlo malo literature o istraživanjima. Odlučeno je da se pregled proširi na literaturu iz cijelog svijeta, uglavnom iz Sjedinjenih Američkih Država i Australije, gdje rano napuštanje školovanja ima dužu političku povijest i u središtu je interesovanja. Literatura koja povezuje rano napuštanje školovanja i učenike sa smetnjama u razvoju i/ili posebnim obrazovnim potrebama (učenike sa invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama, tj. SEN) nije previše obimna. Međutim, jasno je da su učenici sa posebnim obrazovnim potrebama i/ili smetnjama u razvoju posebno izloženi riziku od ranog napuštanja škole. To je dovelo do pripreme prvog izvještaja o projektu, u kojem je ukratko navedeno kako je započet pregled literature i glavni nalazi (Evropska agencija, 2016).

Problem ranog napuštanja školovanja u BiH

Zbog ustavnog uređenja zemlje, u BiH ne postoji jedinstvena obrazovna politika, odnosno ne postoji resorno ministarstvo obrazovanja na nivou cijele države. Trenutno u BiH imamo 14 obrazovnih politika koje su uglavnom autonomne. Svaki nivo vlasti (država, entitet, kanton, distrikt) uređuje svoju obrazovnu politiku. Kada je u pitanju obrazovanje na državnom nivou, ono u nadležnosti Ministarstva civilnih poslova. Prema zakonskim obavezama, Ministarstvo prima i prosljeđuje međunarodne akte koji se odnose na obrazovanje i upućuje ih nižim nivoima vlasti na usvajanje. Zbog autonomnog rada svakog nivoa, iz dostupnih podataka i načina izvođenja obrazovanja, nismo vidjeli mogućnost organizovanja obrazovnih sistema u jedinstven, koji će u konačnici biti efikasniji i svrsishodniji. Prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, član 4. kaže: svako dijete ima isto pravo na pristup i jednake mogućnosti da učestvuje u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i mogućnosti za sve, za početak i nastavak daljeg školovanja. Nadalje, u istom zakonu, prema članu 16, osnovno obrazovanje je obavezno za svu djecu. Obavezno obrazovanje počinje u kalendarskoj godini u kojoj dijete do 1. aprila navrši šest godina života i nastavlja se bez prekida u periodu koji ne može biti kraći od osam godina. Nadležne prosvjetne vlasti i škole u BiH dužne su najkasnije do juna 2004. godine stvoriti sve potrebne uslove za normalan polazak u osnovnu školu u trajanju od devet godina.

Obavezno obrazovanje je besplatno. Za svu djecu omogućeno je besplatno osnovno obrazovanje. Član 17 navodi da je srednjoškolsko obrazovanje dostupno svima, u skladu sa uspjehom postignutim u osnovnoj školi, ličnim interesom i sposobnostima. Srednje obrazovanje u javnim ustanovama je besplatno u skladu sa zakonom. Međutim, zbog složenosti obrazovnog sistema u BiH, gdje svaki kanton zadržava pravo da zakonski regulira obrazovnu politiku, imamo različite zakonske akte koji srednjoškolsko obrazovanje svrstavaju u obavezno/neobavezno obrazovanje.

Neformalno obrazovanje u izbjegličkom kampu u BiH

Nastava koja se odvija u dječijem kutku realizuje se u sklopu širih napora usmjerenih na pružanje osjećaja stabilnosti djeci u pokretu, pomoć maloljetnicima bez pratnje i pružanje psihosocijalne podrške majkama i budućim majkama. Uz podršku UNICEF-a , kroz projekat finansiran od strane Evropske unije , World Vision BiH osigurava zaštitu i pristup osnovnim socijalnim uslugama za djecu izbjeglice i djecu migranata u Prihvatnom centru za izbjeglice Salakovac u Mostaru i Privremenom prihvatnom centru Ušivak u Sarajevu.

Smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela za lokalne zajednice koje finansira Evropska unija za sprečavanje ranog napuštanja škole u lokalnim zajednicama

Formiranje multisektorskog tima

Prvi korak u uspostavljanju integrisanog modela u zajednici je formiranje multisektorskog tima za sprečavanje ranog napuštanja školovanja na nivou opštine/grada. Preduslov za formiranje tima je već naglašena saglasnost u zajednici da je problem ranog napuštanja školovanja zajednički problem različitih službi i institucija, a ne samo problem škole. Saglasnost ne smije biti samo deklarativno, “na papiru”, a da je neophodna pokazaće i jedinice lokalne samouprave koje su voljne da se uključe i spremne da za ove namjene izdvoje određena finansijska sredstva. Uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola postiže se integrirani pristup problemu i odnos saradnje na lokalnom nivou u cilju sprječavanja ranog napuštanja školovanja. Lokalni referalni mehanizam/protokol definiše institucije i njihova ovlaštenja, način saradnje i prikupljanja relevantnih informacija, njihovu razmjenu i način prevencije i/ili reagovanja u situacijama kada postoji sumnja ili saznanje da je dijete u opasnosti od odbacivanja van obrazovanja.

Protokol je osnova za koordinisano, zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja školovanja. Inicijativa za usvajanje Protokola i formiranje multisektorskog tima može doći od bilo kojeg aktera u zajednici. Zbog prirode problema koji se tretira, logično je da formiranje tima iniciraju škola ili centar za socijalni rad, ali bi najbolje bilo da to urade predstavnici lokalne samouprave u zadužen za obrazovanje. Naravno, to ne znači osporavanje mogućnosti da inicijativa dolazi iz nevladinog sektora, da je pokreću organizacije koje rade na razvijanju svijesti o značaju obrazovanja, unapređenju položaja i prava djece itd. kada je u pitanju sastav, multisektorski tim moraju biti sačinjeni od predstavnika različitih resora, a obavezno sektora obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, timova za prevenciju napuštanja škole, predstavnika centra za socijalni rad iz službe za djecu i mlade , predstavnici pružalaca usluga u zajednici iz državnog i/ili nevladinog sektora, u čijem djelokrugu je i briga o djeci.

Time se ne iscrpljuje mogući sastav tima, uz preporuku da tim ne bude prevelik, naprotiv, sastav i struktura tima treba da budu u funkciji njegove operativnosti, efikasnosti i efektivnosti. Preporučuje se da u tim uđu čelni ljudi navedenih resora i institucija, odnosno oni koji su na poziciji donosilaca odluka, jer se time značajno povećava efikasnost u radu i brzina delovanja. Svaka lokalna zajednica može stvoriti strukturu tima koja najbolje odgovara njenim potrebama i resursima. Po prirodi stvari, multisektorski tim bi nužno morao da uključuje službenike jedinica lokalne samouprave zadužene za praćenje i unapređenje dostupnosti, efikasnosti i kvaliteta u oblasti obrazovanja, predstavnike svih škola i centra za socijalni rad. U cilju boljeg uvida i transparentnosti bilo bi poželjno da na sastancima na kojima se periodično razmatraju mjere i aktivnosti prisustvuju predstavnici roditelja djece koja su u visokom riziku od ranog napuštanja škole, ali i drugi akteri iz zajednice, poput predstavnika medijima, koji mogu promovirati aktivnosti i akcije u cilju sprječavanja ranog napuštanja školovanja.

Institucije/organizacije – nosioci aktivnosti, njihove uloge i odgovornosti u implementaciji multisektorskog modela prevencije ranog napuštanja školovanja

Prevenciju ranog napuštanja školovanja treba posmatrati kao dugoročan proces koji podrazumijeva integrirani pristup usmjeren na prevenciju i intervenciju, koji se odvija u saradnji sa jedinicom lokalne samouprave, školom i raznim službama u okviru lokalne zajednice, prije svega. centar za socijalni rad, kao osnovna ustanova socijalne zaštite, ali i druge službe u zajednici koje imaju djecu i njihove porodice u svom djelokrugu. Najvažnije je osigurati saradnički odnos na lokalnom nivou kako bi se spriječilo rano napuštanje školovanja, a to se postiže uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola. Mehanizam/protokol upućivanja identifikuje institucije, njihove nadležnosti, način saradnje i prikupljanja relevantnih podataka i drugih informacija, njihovu razmjenu i način postupanja u situacijama kada postoji sumnja ili saznanje da je dijete u opasnosti od napuštanja školovanja. Takođe, predstavlja osnovu za koordinisano zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja obrazovanja. Polazeći od potrebe preventivnog i interventnog djelovanja i od nadležnosti definisanih odgovarajućim zakonima, uloga jedinica lokalne samouprave (opština) ogleda se u tome da treba obezbijediti sljedeće:

  • dostupno obrazovanje svakom djetetu na svojoj teritoriji kroz donošenje akta o mreži predškolskih ustanova i škola, obezbjeđivanje prevoza, u saradnji sa lokalnim prevoznicima, obezbjeđivanje udžbenika i pribora za djecu iz porodica u teškom materijalnom stanju, u saradnji sa škola, centri za socijalni rad, Crveni krst,
  • upis u pripremni predškolski program i osnovnu školu svakog djeteta koje je navršilo godine za uključivanje u obrazovanje. U ostvarivanju ovog zadatka lokalna samouprava treba da očekuje pomoć i podršku: zdravstvenih službi (fizička i emocionalna spremnost djece, zdravstveno stanje dece i učenika), pedagoških asistenata (rad sa roditeljima, posebno romske nacionalnosti, o značaju ranog uključivanja djece u obrazovanje), centar za socijalni rad (socijalni status roditelja i djece i mogućnost pružanja podrške u obrazovanju), policiju, ali i sudije za prekršaje (pokreću prekršajni postupak protiv roditelja koji nisu upisali svoje djeca u pripremnom predškolskom programu i/ili osnovnoj školi)
  • kvalitetno obrazovanje djece i učenika u ustanovama na njihovoj teritoriji, koje će se ostvarivati: izborom najrelevantnijih predstavnika lokalne samouprave u upravni odbor predškolske ustanove/školski odbor škole, saradnjom sa direktorima i drugim organima uprave organi ustanove (školski odbor, savjet roditelja), obezbjeđivanje materijalnih sredstava za održavanje higijene u ustanovama i nabavku nastavnog i nastavnog materijala, obezbjeđivanje sredstava za stručno usavršavanje vaspitača i nastavnika, podržavanje izbornih predmeta i vannastavnih aktivnosti obrazovno-vaspitnih ustanova, povezivanje škola sa organizacijama, kompanijama, uspješnim poduzetnicima itd.
  • pružanje podrške školama, učenicima u riziku i njihovim roditeljima u sprečavanju ranog napuštanja školovanja
  • redovni inspekcijski nadzor u cilju podizanja kvaliteta obrazovanja i vaspitanja u ustanovama
  • prihvatanje i razumijevanje ranog napuštanja školovanja kao problema kojem treba pristupiti na sistematski način i preduzeti mjere za prevenciju ove pojave. Prvi korak u ovom procesu je ispitivanje stanja na području lokalne samouprave i stvaranje baze podataka, identifikacija učenika u riziku i mapiranje resursa koji se mogu koristiti za suzbijanje problema ranog napuštanja školovanja.
  • formiranje multisektorskog tima za sprečavanje ranog napuštanja školovanja na nivou lokalne zajednice, sastavljenog od relevantnih predstavnika, ključna je aktivnost i odgovornost jedinice lokalne samouprave/općine
  • izrada Akcionog plana za sprečavanje ranog napuštanja školovanja.

Strategija razvoja obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo za period 2017-2022.

Evropska komisija navodi da od svih evropskih zemalja samo Hrvatska i BiH nemaju razvijen sistem karijernog savjetovanja na visokoškolskim ustanovama. Također, još jedan važan aspekt koji bi omogućio bolju tranziciju i duže uključenje u obrazovni sistem je kreiranje politika i mjera koje bi omogućile reintegraciju u obrazovanje onih koji su ranije napustili sistem. Međutim, prema podacima Evropske komisije, to postoji u svim evropskim zemljama i/ili regijama osim u slučaju Makedonije, Srbije, Islanda i BiH.

Obrazovanje mladih i odraslih

Obrazovanje mladih i odraslih može biti formalno, neformalno i informalno učenje. Zakonske odredbe koje daju pravo na nastavak obrazovanja odraslih definišu ovu oblast kao dio jedinstvenog obrazovnog sistema.

Obrazovanje odraslih ima za cilj:

  • postizanje najmanje osnovnog,
  • obrazovna obuka za zapošljavanje odraslih koji nisu završili formalno obrazovanje
  • olakšavanje obrazovanja i osposobljavanja, ili mogućnost dodatne kvalifikacije, pretkvalifikacije i kontinuiranog stručnog usavršavanja tokom cijele službe i
  • omogućavanje obrazovanja i sticanja znanja i vještina koje odgovaraju ličnim sposobnostima, afinitetima i životu pojedinca.

Za dodatne informacije, molimo pogledajte uvodne članke o navedenim temama.

Održan prvi sastanak radne grupe Programa garancije za mlade u BiH

Prvi pripremni sastanak Programa garancije za mlade u BiH, čiji je član i predstavnik UPF BiH, održan je 18.05.2022.

Garancija za mlade je dokazan, inkluzivan i ambiciozan program aktivacije koji zemlje članice EU koriste od 2013. kako bi osigurale nesmetan prelazak sa obrazovanja na posao za mlade ljude, podržale njihovu integraciju na tržište rada i osigurale da nijedna mlada osoba ne bude zaostala.

Cilj Garancije za mlade je smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti mladih. Njegovom primjenom, zemlje članice EU se obavezuju da će svim mladima osigurati kvalitetnu ponudu za zapošljavanje, nastavak školovanja, učenje kroz rad ili praksu u roku od četiri mjeseca od stupanja u status nezaposlenosti ili odlaska, odnosno završetka formalnog obrazovanja.

Na sastanku je istaknut značaj izrade kvalitetnog plana za implementaciju programa Garancija za mlade, predstavljene ključne karakteristike, ciljevi radne grupe i naknadne aktivnosti, kao i dogovoreni zadaci učesnika radne grupe i okvirni datume za naredne sastanke.

Praćenje i evaluacija online učenja

Osim u Tuzlanskom kantonu, škole u svim upravnim jedinicama bile su dužne podnositi sedmične izvještaje nadležnom Ministarstvu obrazovanja i/ili Pedagoškom zavodu . Određeni broj jedinica je naveo da održavaju redovne sastanke sa rukovodiocima škola (Bosansko-podrinjski kanton, Zapadnohercegovački kanton) ili da su uspostavili mehanizme za online praćenje (Unsko-sanski kanton i Tuzlanski kanton). Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo razvilo je nešto drugačiji pristup praćenju. Većina upravnih jedinica planira evaluaciju obrazovno-vaspitnog procesa za vrijeme obustave nastave u školama. Brčko distrikt i Tuzlanski kanton naveli su da ne planiraju provoditi evaluacije, a RS u ovom trenutku nije mogla dati odgovor. Najčešća ponuđena metodologija evaluacije je analiza školskih izvještaja i provođenje ankete među rukovodiocima škola, nastavnim osobljem, roditeljima i učenicima. Kao što je već spomenuto, većina upravnih jedinica još uvijek nije predvidjela evaluaciju visokog obrazovanja.

OPIS OMLADINSKIH POLITIKA