Zakoni na svim nivoima vlasti i na svim nivoima obrazovanja garantuju svakom djetetu jednak pristup, jednake mogućnosti da učestvuje u odgovarajućem obrazovanju i uživa identičan tretman bez diskriminacije po bilo kom osnovu, a nijedan zakon ne sadrži diskriminatorne odredbe.
Socijalna uključenost u FBiH je u nadležnosti: Ministarstva rada i socijalne politike, koje ima nekoliko sektora koji pokrivaju socijalno uključivanje prema ciljnoj grupi ili kompetencijama, a Ministarstvo obrazovanja i nauke pokriva socijalno uključivanje u formalno obrazovanje kroz različite sektori. Oba ministarstva su svela svoje nadležnosti na kantonalni nivo.
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite nadležno je za socijalna pitanja. Ministarstvo ima Odjeljenje za socijalnu, porodičnu i dječiju zaštitu, koje pruža pomoć u izradi politika za unapređenje socijalne zaštite djece i omladine, kao i podršku mladima sa invaliditetom za radno osposobljavanje.
Vlada BD ima nekoliko odjela koji pokrivaju socijalno uključivanje u zavisnosti od ciljne grupe i oblasti interesovanja, kao što su: Odjeljenje za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja , Odjeljenje za obrazovanje i Odjeljenje za zdravstvo i druge usluge.
Obrazovna podrška
Obrazovanje u BiH je u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama, može se zaključiti da je dalo pravni osnov za dostupnost obrazovanja svima i po istoj osnovi. U skladu sa usvojenim zakonima u BiH , obrazovne ustanove na svim nivoima obrazovanja dužne su da u svom okruženju stvaraju kulturu koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana propisane Ustavom i drugim dokumentima o ljudskim pravima koje je potpisala BiH .
U BiH, u skladu sa Ustavom, nadležnosti za obrazovanje i obuku su na različitim nivoima vlasti.
Na nivou zemlje:
- Ministarstvo civilnih poslova BiH sa Odjelom za obrazovanje ;
- Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) sa svojim
- Odjeljenje za srednje stručno obrazovanje .
Na nivou entiteta/distrikta:
- Federacija BiH (FBiH):
- Ministarstvo prosvjete i nauke;
- 10 kantonalnih ministarstava obrazovanja;
- Republika Srpska (RS) : Ministarstvo prosvjete i kulture;
- Brčko Distrikt (BD) : Odjel za obrazovanje.
U cilju obezbjeđivanja jednakih uslova u pogledu kvaliteta obrazovanja u svim obrazovnim ustanovama istog nivoa, nadležne prosvjetne vlasti u BiH , u saradnji sa obrazovnim institucijama u BiH , osigurale su u proteklom periodu jednak pristup svoj djeci, pristup u skladu sa ljudska prava i osnovne slobode, odnosno jednaka prava i jednake mogućnosti u obrazovanju bez diskriminacije po bilo kom osnovu.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH iz 2003. godine propisuje da svaka mlada osoba ima jednaka prava pristupa i učešća u obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Svi oni koji su završili četvorogodišnju srednju školu u BiH imaju pristup visokom obrazovanju Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH.
Pristup visokom obrazovanju koje pružaju licencirane visokoškolske ustanove u BiH neće biti ograničen, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi invaliditet, bračni status, boja kože, jezik , vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom zajednicom, imovinsko stanje, rođenje, godine ili drugi status.
Navedeno podrazumijeva uključivanje mladih sa smetnjama u razvoju u redovni obrazovni sistem, čime se ostvaruje pravo na obrazovanje pod jednakim uslovima.
Poseban aspekt je podizanje svijesti roditelja i djece bez invaliditeta i njihovo informisanje o prirodi različitih smetnji u razvoju kako bi se otklonile sve predrasude i pogrešne percepcije o osobama sa invaliditetom. Pravilnim informisanjem izbegavaju se situacije u kojima vršnjaci neadekvatno tretiraju decu sa smetnjama u razvoju.
Osim toga, bosanskohercegovačko društvo, kao otvoreno društvo koje prihvaća i njeguje različitosti, njeguje obrazovanje djece počevši od ranog djetinjstva da prihvate, razumiju i poštuju djecu i odrasle koji se razlikuju od drugih (Eurydice izvještaj za Bosnu i Hercegovinu).
Društvo jednakih mogućnosti kao razvojni pravac postoji da potakne ispunjavanje principa „Niko ne smije biti isključen“ iz Okvira za realizaciju ciljeva održivog razvoja u BiH od 2020. godine.
Ciljne grupe koje su identifikovane
Specifične mjere podrške koje osiguravaju kvalitetno obrazovanje za sve učenike, kako one sa smetnjama u razvoju, tako i nadarene na svim nivoima obrazovanja, jedno je od najhitnijih pitanja vezanih za inkluziju u BiH:
- Grupe koje se smatraju najugroženijim zbog različitih oblika isključenosti iz i unutar obrazovanja su djeca sa posebnim potrebama (fizičkim ili mentalnim invaliditetom), romska djeca, djeca drugih nacionalnih manjina, djeca povratnika, socijalno ugrožena djeca, djeca sa sela područja, djeca i mladi ovisnici o drogama . , djeca sa poteškoćama u učenju i vladanju, djeca i mladi u sukobu sa zakonom, kao i posebno nadarena i talentovana djeca.
- Međutim, djeca sa višestrukim smetnjama u razvoju su možda najugroženija grupa. Uglavnom se odnose na ustanove posebne namjene i socijalne ustanove. Samo mali broj njih pohađa redovne škole.
- Isključene grupe koje tek treba uzeti u obzir su zlostavljana djeca, djeca s kroničnim bolestima, epilepsijom, djeca s metaboličkim poremećajima, poremećajima spavanja i ishrane. Grupe koje se smatraju najugroženijim zbog različitih oblika isključenosti iz i unutar obrazovanja su djeca sa posebnim potrebama (fizičkim ili mentalnim invaliditetom) prema Eurydice izvještaju za BiH.
- Romska zajednica u BiH pati od naslijeđa diskriminacije koja je doprinijela raširenom siromaštvu, nezaposlenosti, beskućniku i nedostatku pristupa obrazovanju. Trenutno je pohađanje škole od strane romske djece sporadično u najboljem slučaju UNICEF-a BiH.
Bosna i Hercegovina stvara preduslove za provođenje procesa inkluzije kroz adekvatnu obuku i podršku odgajateljima, nastavnicima, predavačima i profesorima uz pomoć stručnjaka (liječnika, psihologa, terapeuta, logopeda i dr.) u svrhu izrade individualiziranih nastavnih planova i programa. Imaju i pomoć u praktičnom radu, uključujući realizaciju programa rehabilitacije i pružanje medicinskih pregleda i pomoći od strane navedenih stručnjaka i asistenata/volontera, kao i pružanje dodatnih nastavnih sredstava prilagođenih radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju i darovitim studenti. Treba napomenuti da se djeca i mladi sa posebnim potrebama sve više obrazuju u redovnim školama u skladu sa svojim individualnim sposobnostima i vještinama.
Međutim, zbog nedovoljnih finansijskih sredstava za obrazovanje, neadekvatnosti prostora i opreme u mnogim školama u BiH , nedovoljnog broja adekvatno obučenog nastavnog kadra, kao i dugotrajnih negativnih stavova prema uključivanju mladih sa posebnim potrebama u redovne obrazovnog sistema, implementacija inkluzivnog obrazovanja u BiH je relativno spora. napredovao.
Štaviše, situacija je nepovoljna u pogledu upisa, uključujući mlade, u pogledu kvaliteta obrazovanja, rascjepkanosti visokoškolskih ustanova, uz proliferaciju privatnih koledža i univerziteta, sa fokusom obrazovnog sistema na teoriju, bez praktična komponenta u obrazovanju i neusklađenost obrazovanja sa potrebama tržišta rada. Reforme obrazovanja kasne i ne postoji politika ljudskih resursa.
Socijalna kohezija i jednake mogućnosti
Bosna i Hercegovina nema nadležnost, niti uspostavljen sistem socijalne zaštite ili inkluzije na državnom nivou, niti postoje propisi koji definišu funkcije i uspostavljaju okvir socijalne zaštite i inkluzije u BiH .
Ustavom BiH je propisano da je socijalna zaštita i inkluzija u nadležnosti entiteta Federacija BiH. Strategija socijalnog uključivanja 2021-2027, Strategija socijalnog uključivanja RS 2021-2027 i Strategija socijalnog uključivanja Brčko Distrikt BiH .
Prema Izvještaju o socijalnom uključivanju za 2020. godinu, najveći izazov sa kojim se susreću mladi kao ugrožena ciljna grupa u BiH je nezaposlenost, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima u BiH.
Pristup obrazovanju takođe ostaje ograničen za djecu sa smetnjama u razvoju. Iako učenici u nekim dijelovima BiH imaju koristi od mobilnih stručnih timova, programi osmišljeni da pomognu roditeljima i drugim učenicima, kao i programi stručnog usavršavanja nastavnika, ne postoje. Umjesto toga, obrazovanje djece sa posebnim potrebama i dalje se odvija prvenstveno u specijalizovanim ustanovama. Ovaj nasumični pristup znači da se programi uvelike razlikuju u ishodima učenja koje djeca sa posebnim potrebama trebaju postići. Osim toga, mnoga djeca sa fizičkim invaliditetom ne mogu pohađati školu ili su ograničena fizičkim preprekama za pristup školskim zgradama, navodi se u izvještaju UNICEF- a BiH.