Glavni koncepti
Bosna i Hercegovina je država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Postoji i samoupravni Brčko distrikt Bosne i Hercegovine.
Nacionalna omladinska politika još ne postoji u Bosni i Hercegovini zbog svoje ustavne strukture i zato što su određene jurisdikcije (poput mladih) Ustavom vezane za određeni nivo vlasti.
Pitanja mladih na nacionalnom nivou su u nadležnosti Komisije za koordinaciju pitanja mladih u Bosni i Hercegovini i novoosnovanog Odjela za mobilnost i mlade pri Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
Većina ustavnih nadležnosti u vezi sa pitanjima mladih nalazi se na nivou vlasti entiteta: Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine.
Nadležnosti na nivou entiteta u oblasti mladih nalaze se u okviru Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske, Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine i Odjela za stručne i administrativne poslove Vlade Brčko distrikta.
Zakon o mladinskom organizovanju Republike Srpske, Zakon o mladima Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o mladima Brčkо distrikta definišu starosne granice za mlade kao ciljnu grupu između 15 i 30 godina.
Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine, Omladinski savjet Republike Srpske i Vijeće/Savjet mladih Brčko Distrikta su predstavnička tijela koja postoje na nivou entiteta i Brčko distrikta i djeluju kao mostovi između omladinskih organizacija i državnih institucija za donošenje odluka.
Institucije predstavničke demokratije
Bosna i Hercegovina je decentralizovana parlamentarna republika strukturirana prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. Sistem uključuje više nivoa upravljanja: državu, entitete, kantone (u Federaciji Bosne i Hercegovine) i lokalne administrativne jedinice. Njime upravlja kolegijalno Predsjedništvo koje se sastoji od jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog Srbina. Ima dvodomni zakonodavni organ koji se sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma. Zajedno, ove komore čine Parlamentarnu skupštinu. Ustavni sud je najviši sudski organ u zemlji.
Izvršna vlast
Ustav predviđa kolektivno tročlano Predsjedništvo, koje čine po jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin, pri čemu svaki član obavlja mandat u trajanju od četiri godine. Bošnjački i hrvatski član biraju se direktno s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, dok se srpski član bira s teritorije Republike Srpske. Članovi Predsjedništva mogu biti ponovo izabrani jednom, nakon čega nemaju pravo kandidature u naredne četiri godine. Predsjedavajući, koji se bira rotacijom ili ga određuje Parlamentarna skupština u slučaju nepostizanja konsenzusa, predvodi Predsjedništvo. Odluke se donose konsenzusom, a u suprotnom većinom glasova. Ukoliko se odluka smatra „štetnom po vitalni interes“, član koji se ne slaže može uložiti žalbu u roku od tri dana, nakon čega dvotrećinska većina zakonodavnog tijela iz njegovog entiteta može poništiti tu odluku. Prema članu 5, stavu 3, Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora, pregovaranje, otkazivanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine, kao i predlaganje godišnjeg budžeta. Također, članovima Predsjedništva povjerena je civilna komanda nad oružanim snagama, s tim da nijedan entitet ne može upotrijebiti silu protiv drugog bez saglasnosti vlade tog entiteta i Predsjedništva.
Predsjedavajući Vijeća ministara, kojeg imenuje Predsjedništvo, bira ostale članove Vijeća uz odobrenje Predstavničkog doma. Ne više od dvije trećine članova može biti imenovano s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine. Zadatak Vijeća ministara je provođenje politika i odluka Bosne i Hercegovine. U slučaju izglasavanja nepovjerenja od strane Parlamentarne skupštine, Vijeće ministara je dužno podnijeti ostavku.
Zakonodavstvo
Ustav predviđa dvodomni parlament, koji se sastoji od donjeg doma, Predstavničkog doma, i gornjeg doma, Doma naroda. Uživa institucionalnu autonomiju i umjerenu moć nad izvršnom vlašću. Zakonodavno tijelo donosi zakone za provođenje odluka Predsjedništva ili za obavljanje vlastitih dužnosti prema Ustavu. Njegove nadležnosti uključuju ovlaštenje za izmjene Ustava, odobravanje međunarodnih ugovora i godišnjeg budžeta, imenovanje članova pravosuđa, dodjeljivanje amnestije, pomilovanja i odobravanje predsjedničkih objava rata. Štaviše, dozvoljeno joj je izglasati nepovjerenje Vijeću ministara. Za donošenje zakona potrebna je saglasnost oba doma. Kao i odluke Predsjedništva, akt se može poništiti ako većina članova parlamenta proglasi da je “destruktivan za vitalni interes” naroda. Zajednička komisija, ili pod posebnim okolnostima Ustavni sud, mora riješiti spor u slučaju da većina članova parlamenta iz drugog entiteta uloži prigovor na deklaraciju.
Pravosuđe
Ustavni sud, tijelo od devet članova, ima izvornu i konačnu nadležnost nad svim pitanjima koja se odnose na tumačenje Ustava. Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine, dva člana Skupština Republike Srpske, a tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) nakon konsultacija sa Predsjedništvom. ESLJP ne može birati sudije koji su državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje. Prvi sudije suda imenovani su na pet godina. Međutim, sudije imenovane nakon toga ostaju na toj funkciji do 70. godine života. Sud je nadležan da razmatra žalbe u vezi sa pitanjima prema Ustavu koja proizlaze iz presuda bilo kojeg drugog suda. Pored toga, bilo koji sud u Bosni i Hercegovini može zatražiti od suda da preispita ustavnost zakona, od čije valjanosti njegova odluka zavisi, u skladu sa Ustavom, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim Protokolima, ili zakonima Bosne i Hercegovine. Sud ima ekskluzivnu nadležnost za sporove između subjekata ili između zemlje i subjekata, kao i za sporove između državnih institucija. Ove posljednje sporove mogu Sudu upućivati samo određeni službenici ili tijela.
Ustavni razvoj
Ustav Bosne i Hercegovine dio je Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks 4 Sporazuma) koji su potpisale Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija u Parizu 14. decembra 1995. godine. Također je poznat kao Pariški sporazum ili Dejtonski sporazum, nazvan po gradovima u kojima je potpisan. Dejtonski mirovni sporazum je de facto niz sporazuma koji se sastoje od jednog okvirnog sporazuma i dvanaest posebnih sporazuma poznatih kao Aneksi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Posebni sporazumi, koje su potpisale različite strane, odnose se na civilne (Aneksi 2 do 11) i vojne komponente (Aneksi 1-A i 1-B). Aneks 4 sadrži Ustav Bosne i Hercegovine, koji, za razliku od drugih aneksa, nije sačinjen u obliku sporazuma. Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska sve su usvojile Ustav Bosne i Hercegovine. Iako posljednja rečenica člana XI navodi da će Sporazum biti potpisan na tri službena jezika Bosne i Hercegovine (tj. bosanskom, srpskom i hrvatskom) i engleskom jeziku, Ustavna povelja Bosne i Hercegovine zvanično je potpisana samo na engleskom jeziku. Ne postoje zvanične verzije na zvaničnim jezicima Bosne i Hercegovine, niti su relevantne vlasti prevodile ovaj dokument, uključujući Ustav Bosne i Hercegovine, već su korišteni samo nezvanični prijevodi. Dеjtonski mirovni sporazum, uključujući Ustav, nikada nije objavljen u Službenim glasnicima države i/ili entiteta.
Ustav Republike Srpske usvojen je 28. februara 1992. godine i objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske. Od 1992. godine izvršeno je više od 120 amandmana na Ustav. Član 1. Ustava navodi da je Republika Srpska teritorijalno ujedinjena, nedjeljiva i neotuđiva ustavna i pravna jedinica koja će samostalno obavljati svoje ustavne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. Ustav je stvorio centralizovanu federalnu jedinicu unutar asimetričnog federalnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Vašingtonskim sporazumom nastala je Federacija Bosne i Hercegovine u martu 1994. godine. Dana 30. marta 1994. godine, Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila je svoj Ustav, uspostavljajući drugi od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Za razliku od Republike Srpske, Federacija Bosne i Hercegovine je izuzetno decentralizovana, sastavljena od deset kantona sa širokim ustavnim ovlastima i razlikama u oblastima obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite itd. Kantonalni sistem je odabran kako bi se spriječila dominacija jedne etničke grupe nad drugom. Od 1994. godine, ovaj Ustav je izmijenjen najmanje stotinu puta.
Brčko distrikt Bosna i Hercegovina osnovan je 2000. godine nakon arbitražnog procesa koji je pokrenuo Visoki predstavnik, i predstavlja neutralnu, samoupravnu administrativnu jedinicu pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine, kao i sve relevantne odluke i zakoni koji se odnose na institucije Bosne i Hercegovine, direktno se primjenjuju na cijeloj teritoriji Brčko distrikta. Brčko distrikt također ima vlastiti Statut koji reguliše funkcije i ovlasti Brčko Distrikta, njegovu saradnju sa entitetima, ljudska prava i slobode, organizaciju Brčko distrikta, te podjelu ovlasti, nadležnosti i institucija, itd. Status distrikta je osiguran usvajanjem prve izmjene Ustava Bosne i Hercegovine 2009. godine.
Zakonski okvir i izborni sistem
Izbori su prvenstveno regulisani Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine usvojenim 2001. godine. Izmjene Zakona usvojene su u aprilu 2016. godine, samo šest mjeseci prije izbora, što je predstavljalo izazov za Centralnu izbornu komisiju u pogledu provedbe Zakona. Najvažnije izmjene usvojene 2016. godine uključivale su rodnu kvotu od najmanje 40% kandidata iz manje zastupljenog spola na kandidatskim listama.
Kada je riječ o izbornom sistemu, načelnici i gradonačelnici se biraju direktno, prostom većinom prema sistemu relativne većine (pluralni sistem). Međutim, u Brčko distriktu, Istočnom Sarajevu i Gradu Sarajevu, gradonačelnici se biraju indirektno od strane Skupštine Brčko distrikta, odnosno gradskih vijeća.
Za općinska vijeća u svim entitetima koristi se proporcionalni izborni sistem u višemandatnim izbornim jedinicama. Postoji izborni prag od 3% za učešće u raspodjeli mandata. Mandati u općinskim vijećima se potom dodjeljuju kandidatskim listama prema Saint-Laguë metodi, koja predstavlja metodu najvećeg količnika zasnovanu na uzastopnim količnicima za svaku listu. Mandati koje lista osvoji zatim se raspodjeljuju kandidatima sa te liste. Mandati se prvo dodjeljuju kandidatima koji su pojedinačno osvojili najmanje 10% glasova, počevši od kandidata sa najvećim brojem glasova prema onima sa manjim brojem glasova. Ako nakon toga ostane neraspoređenih mandata za istu listu, oni se dodjeljuju kandidatima koji su osvojili manje od 10% glasova, prema redoslijedu na listi. Sva općinska vijeća koja čine jedan grad biraju gradsko vijeće putem proporcionalnog izbornog sistema.
Tijela za provođenje izbora
Izborna administracija ima trostepenu strukturu na čijem je čelu Centralna izborna komisija (CIK). Izborna administracija također uključuje općinske izborne komisije (OIK) i biračke odbore. CIK se sastoji od sedam članova imenovanih na mandat od sedam godina, uključujući dva Hrvata, dva Bošnjaka, dva Srbina i jednog predstavnika „Ostalih“.
Registracija birača i birački spiskovi
Zaključno sa 7. majem 2024. godine, ukupno 3.406.088 birača bilo je registrovano u Centralnom biračkom registru za lokalne izbore 2024. godine, prema odluci Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK Bosna i Hercegovina).
Svi građani Bosne i Hercegovine registrovani u Centralnom biračkom registru imaju pravo glasa lično u općini svog stalnog prebivališta. Birači koji žive u inostranstvu mogu se registrovati kod CIK-a za glasanje putem pošte ili u diplomatsko-konzularnim misijama, a također imaju pravo glasati lično u Bosni i Hercegovini na dan izbora ako to žele.
Za glasanje u inostranstvu, građani se moraju aktivno registrovati (ili potvrditi prethodnu registraciju) putem CIK-ovog online portala ili obrazaca, s rokovima postavljenim nakon raspisivanja izbora (npr. do sredine jula za ciklus 2024). Biračka mjesta su organizovana u odabranim diplomatskim predstavništvima Bosne i Hercegovine za registrovane odsutne birače; tačan broj varira od izbora do izbora, ali obično služi desetinama hiljada.
Registar birača se vodi pasivno za stanovnike (na osnovu građanskih evidencija) i aktivno za glasanje u odsustvu putem pošte. Stalne zabrinutosti oko tačnosti i dalje postoje zbog zastarjelih evidencija, emigracije i preminulih birača, iako su reforme iz 2024. godine uvele pilot tehnologije za veću transparentnost, planirane za punu primjenu na budućim izborima, uključujući opće izbore 2026. godine.