Glavni koncepti

Bosna i Hercegovina je država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH). Postoji i samoupravni Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine (BD).

Nacionalna omladinska politika u BiH još uvijek ne postoji zbog njene ustavne strukture i zbog toga što su određene nadležnosti (poput mladih) Ustavom vezane za određeni nivo vlasti.

Pitanja mladih na nacionalnom nivou u nadležnosti su Komisije za koordinaciju pitanja mladih u BiH i novoosnovani Odsjek za mobilnost i mlade pri Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Većina ustavnih nadležnosti u vezi sa pitanjima mladih je na nivou entitetskih vlasti: RS i FBiH. Predstavnik vlasti iz svakog entiteta je član Komisije za koordinaciju pitanja mladih u BiH na državnom nivou.

Nadležnosti na entitetskom nivou u oblasti mladih su u okviru sljedećih ministarstava:

Ministarstva porodice, omladine i sporta RS i Ministarstva kulture i sporta FBiH.

Zakon o omladinskom organizovanju RS, Zakon o mladima FBiH i Zakon o mladima BD definišu starosne granice za mlade kao ciljnu grupu između 15 i 30 godina starosti.

Institucije predstavničke demokratije

  • Ustavna struktura zemlje (npr. da li je centralizovan ili federalni sistem; da li je predsjednička demokratija, parlamentarna demokratija, ustavna monarhija itd.):

BiH je parlamentarna republika predsjedničkog stila kojom upravlja kolegijalno Predsjedništvo koje se sastoji od jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog Srbina. Ima dvodomno zakonodavno tijelo koje se sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma. Ovi domovi zajedno čine Parlamentarnu skupštinu. Ustavni sud je najviši pravosudni organ u zemlji.

  • Njegove glavne predstavničke institucije na nacionalnom/federalnom (npr. parlament, parlamentarna skupština, predstavnički dom), regionalnom (npr. regionalna skupština) i lokalnom nivou (npr. ured gradonačelnika, općinsko vijeće, lokalno vijeće, itd.).

Izvršna vlast

Ustav uključuje kolegijalno tročlano Predsjedništvo koje se sastoji od jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina, a svaki od njih ima mandat od četiri godine. Bošnjački i hrvatski član se biraju direktno sa teritorije FBiH, dok se srpski član bira sa teritorije RS. Članovi Predsjedništva mogu biti ponovo birani jednom, a zatim ne mogu birati četiri godine. Predsjedavajući,koji se bira rotacijom ili ga određuje Parlamentarna skupština u slučaju nepostojanja konsenzusa, vodi Predsjedništvo. Međutim, odluke u Predsjedništvu se donose konsenzusom, a ako ne postoji većinom glasova članova. Ako se smatra da je odluka „destruktivna za vitalni interes“, član koji se ne slaže može se žaliti na nju u roku od tri dana. Dvotrećinska većina zakonodavnog tijela sa teritorije člana koji se ne slaže sa odlukom tada ima pravo da poništi odluku. Prema stavu 3. člana 5., Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike; imenovanje ambasadora; ugovaranje, otkazivanje i ratifikovanje ugovora; izvršavanje skupštinskih odluka, kao i predlaganje godišnjeg budžeta. Osim toga, članovima Predsjedništva dato je “civilno ovlaštenje za komandovanje oružanim snagama”. Međutim, nijednom od entiteta nije dozvoljeno da koristi silu protiv drugog entiteta bez saglasnosti Vlade potonjeg i Predsjedništva.

Predsjedavajući Vijeća ministara, kojeg predlaže Predsjedništvo, bira ostale članove Vijeća uz odobrenje Predstavničkog doma. Ne više od dvije trećine članova bira se sa teritorije FBiH. Zadatak Vijeća je da provodi “politike i odluke Bosne i Hercegovine”. Ako Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje, Vijeće ministara mora podnijeti ostavku.

Zakonodavna vlast

Ustav predviđa dvodomni parlament, koji se sastoji od donjeg doma, Predstavničkog doma, i gornjeg doma, Doma naroda. Uživa institucionalnu autonomiju i ima umjerenu moć nad izvršnom vlašću. Zakonodavna vlast donosi zakone za sprovođenje odluka Predsjedništva ili za obavljanje vlastitih dužnosti prema Ustavu. Njegove nadležnosti uključuju ovlasti da mijenja Ustav, odobrava međunarodne ugovore i godišnji budžet, imenuje članove pravosuđa, daje amnestije, pomilovanja i odobrava predsjedničke objave rata. Osim toga, dozvoljeno je izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara. Za sve zakone je potrebno odobrenje oba doma. Poput odluka Predsjedništva, zakonodavni akt se može poništiti ako ga većina članova parlamenta proglasi „destruktivnim za vitalni interes“ naroda. Zajednička komisija, ili pod određenim okolnostima Ustavni sud, mora riješiti spor u slučaju da se većina poslanika drugog entiteta usprotivi deklaraciji.

Sudska vlast

Ustavni sud, tijelo od devet članova, ima izvornu i konačnu nadležnost nad svim pitanjima koja se odnose na tumačenje Ustava. Četiri člana bira Predstavnički dom FBiH, dva člana Skupština RS, a tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) nakon konsultacija sa Predsjedništvom. ECHR ne može birati sudije koji su državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje. Prve sudije suda su imenovane na pet godina. Međutim, sudije imenovane nakon toga ostaju na dužnosti do 70. godine života. Sud je nadležan da razmatra žalbe o ustavnim pitanjima koja proizilaze iz presuda bilo kojeg drugog suda. Osim toga, svaki sud u BiH može tražiti od suda ocjenu ustavnosti zakona, od čije valjanosti zavisi njegova odluka, sa Ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima BiH. Sudu je dodijeljena isključiva nadležnost za sporove između entiteta ili između države i entiteta, kao i za sporove između državnih institucija. Potonje sporove Sudu mogu uputiti samo određeni službenici ili tijela.

Donošenje ustava

Ustav BiH dio je Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks 4. Sporazuma) koji su potpisale Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija u Parizu 14. decembra 1995. godine. Poznat je i kao Pariški sporazum ili Dejtonski sporazum, nazvan po gradovima u kojima je potpisan. Dejtonski mirovni sporazum je de facto niz sporazuma koji se sastoji od jednog okvirnog sporazuma i dvanaest posebnih sporazuma koji se nazivaju Aneksi Općem okvirnom mirovnom sporazumu za Bosnu i Hercegovinu. Posebni sporazumi, koje su potpisale različite strane, odnose se na civilne (Aneksi 2. do 11.) i vojne komponente sporazuma (Aneksi 1-A i 1-B). Aneks 4. sadrži Ustav Bosne i Hercegovine, koji, za razliku od drugih aneksa, nije sačinjen u formi sporazuma. Republika Bosna i Hercegovina, FBiH i RS prihvatile su Ustav Bosne i Hercegovine. Iako posljednja rečenica člana 11. kaže da će Sporazum biti potpisan na tri službena jezika Bosne i Hercegovine (tj. bosanskom, srpskom i hrvatskom) i engleskom jeziku, Ustavna povelja Bosne i Hercegovine zvanično je potpisana samo na engleskom jeziku. Ne postoje zvanične verzije na službenim jezicima Bosne i Hercegovine, niti su nadležni organi preveli ovaj dokument, uključujući i Ustav Bosne i Hercegovine, korišteni su samo nezvanični prijevodi. Dejtonski mirovni sporazum, uključujući i Ustav, nikada nije objavljen u službenim glasilima države i/ili entiteta.

Ustav RS je usvojen 28. februara 1992. godine i objavljen u Službenom glasniku RS. Od 1992. godine bilo je više od 120 amandmana na Ustav. U članu 1. Ustava navodi se da je RS teritorijalno jedinstven, nedjeljiv i neotuđiv ustavno-pravni entitet koji samostalno obavlja ustavnu, zakonodavnu, izvršnu i sudsku funkciju. Ustavom je stvorena centralizirana federalna jedinica u okviru asimetričnog federalnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Washingtonskim sporazumom u martu 1994. godine nastala je FBiH. Ustavna skupština FBiH je 30. marta 1994. godine usvojila svoj Ustav kojim je uspostavljen drugi od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Za razliku od RS, FBiH je izrazito decentralizirana, sačinjena od deset kantona sa širokim ustavnim ovlastima i nedosljednostima u oblastima obrazovanja, kulture, zdravstva, itd. Kantonalni sistem je odabran da spriječi dominaciju jedne etničke grupe nad drugom. Ovaj Ustav je mijenjan najmanje sto puta od 1994. godine.

BD BiH je utemeljen 2000. godine nakon arbitražnog procesa koji je poduzeo Visoki predstavnik, i neutralna je, samoupravna administrativna jedinica pod suverenitetom BiH. Ustav BiH, kao i sve relevantne odluke i zakoni koji se odnose na institucije BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji BD. BD također ima svoj Statut kojim se uređuju funkcije i ovlaštenja BD, njena saradnja sa entitetima, ljudska prava i slobode, organizacija BD, te podjela ovlaštenja, nadležnosti, institucija, itd. Status distrikta osiguran je usvajanjem prvog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine 2009. godine.

  • Glavni pravni principi koji se tiču izbora, kao što je da li je glasanje obavezno i kako se glasa (glasačkim listićima, poštom, putem punomoćnika itd.).

Zakonski okvir i izborni sistem

Izbori su prvenstveno regulisani Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine usvojenim 2001. godine. Izmjene i dopune Zakona usvojene su u aprilu 2016. godine, samo šest mjeseci prije izbora, čime je Centralna izborna komisija imala izazov u primjeni zakona. Najvažnije izmjene i dopune usvojene 2016. godine uključivale su rodnu kvotu od najmanje 40% kandidata manje zastupljenog spola na kandidatskim listama.

Što se tiče izbornog sistema, gradonačelnici se biraju direktno po sistemu proste većine prvi-zauzima-mjesto (pluralistički sistem). Međutim, u BD, Istočnom Sarajevu i Gradu Sarajevu gradonačelnike indirektno biraju Skupština BD i gradska vijeća.

Izborni sistem koji se koristi za općinska vijeća u oba entiteta je proporcionalna zastupljenost u višečlanim izbornim jedinicama. Postoji prag od 3% za učešće u procesu dodjele mjesta. Mandati u općinskim vijećima se zatim dodjeljuju kandidatskim listama prema Saint-Laguë metodi, koja je metoda najvišeg količnika koristeći uzastopne količnike za svaku listu. Mandati koje je neka lista osvojila potom se raspoređuju među kandidatima na listi. Mandati se prvo dodjeljuju kandidatima koji su pojedinačno dobili najmanje 10% glasova, počevši od kandidata koji je dobio najveći broj glasova do kandidata koji su dobili najmanji broj glasova. Ukoliko se još neki mandati dodijele istoj listi, oni se raspoređuju među kandidate koji su dobili manje od 10% glasova, prema njihovom rangu na listi. Sva općinska vijeća koja formiraju grad biraju gradsko vijeće po proporcionalnom sistemu.

Organi za sprovođenje izbora

Izbornu administraciju čini struktura na tri nivoa koju vodi Centralna izborna komisija (CIK). Izborna administracija također uključuje općinske izborne komisije (OIK) i birački odbori (BO). CIK se sastoji od sedam članova imenovanih sedmogodišnji period, uključujući dva Hrvata, dva Bošnjaka, dva Srbina i jednog predstavnika „Ostalih“.

Registracija birača i birački spiskovi

U Centralni birački spisak upisano je ukupno 3.263.906 birača, uključujući 65.111 birača poštom za lokalne izbore 2016. godine. Svi građani BiH upisani u Centralni birački spisak imali su pravo da glasaju lično u općini svog stalnog prebivališta. Biračima sa prebivalištem u inostranstvu bilo je dozvoljeno da glasaju van zemlje nakon registracije kod Centralne izborne komisije, ali su također imali pravo glasa ako su se zatekli u zemlji na dan izbora. Biračka mjesta organizirana su u diplomatskim predstavništvima BiH u inostranstvu za oko 25.000 birača.

OPIS OMLADINSKIH POLITIKA