Zakoni na svim nivoima vlasti i na svim nivoima obrazovanja svakom djetetu garantuju jednak pristup, jednake mogućnosti za učešće u odgovarajućem obrazovanju i uživanje u identičnom tretmanu bez diskriminacije po bilo kom osnovu, a nijedan zakon ne sadrži diskriminatorne odredbe.

Socijalna inkluzija u FBiH je u nadležnosti: Ministarstva rada i socijalne politike koje ima nekoliko sektora koji pokrivaju socijalno uključivanje prema ciljnoj grupi ili kompetencijama, te Ministarstvo obrazovanja i nauke kroz različite sektore pokriva socijalno uključivanje u formalno obrazovanje. Oba ministarstva su svela svoje nadležnosti na kantonalni nivo.

U RS za socijalna pitanja je nadležno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. Ministarstvo ima Odjeljenje za socijalnu, porodičnu i dječiju zaštitu, koje pruža pomoć u izradi politika za unapređenje socijalne zaštite djece i omladine, te podršku mladim osobama sa invaliditetom za radno osposobljavanje.

Vlada BD ima nekoliko odjela koji pokrivaju socijalno uključivanje u zavisnosti od ciljne grupe i oblasti interesovanja, kao što su: Odjeljenje za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja, Odjeljenje za obrazovanje i Odjeljenje za zdravstvo i druge usluge.

Obrazovna podrška

Obrazovanje u BiH je u skladu sa ratificiranim međunarodnim konvencijama, može se zaključiti da je dalo pravni osnov za dostupnost obrazovanja svima i po istim osnovama. U skladu sa usvojenim zakonima u BiH, obrazovne ustanove na svim nivoima obrazovanja dužne su da u svom okruženju stvaraju kulturu koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana kako je to propisano Ustavom i drugim dokumentima iz oblasti ljudskih prava koje je potpisala BiH.

U BiH, u skladu sa Ustavom, nadležnosti za obrazovanje i osposobljavanje su na različitim nivoima vlasti.

Na nivou zemlje:

Na nivou entiteta/distrikta:

U cilju obezbjeđivanja jednakih uslova u pogledu kvaliteta obrazovanja u svim obrazovnim ustanovama istog nivoa, nadležne obrazovne vlasti u BiH, u saradnji sa obrazovnim institucijama u BiH, osigurale su u proteklom periodu jednak pristup svoj djeci, pristup u skladu sa ljudskim pravima i osnovnim slobodama, odnosno jednakim pravima i jednakim mogućnostima u obrazovanju bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH iz 2003. godine propisuje da svaka mlada osoba ima jednaka prava pristupa i učešća u obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Svi oni koji su završili četvorogodišnju srednju školu u BiH imaju pristup visokom obrazovanju Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH.

Pristup visokom obrazovanju koje pružaju licencirane visokoškolske ustanove u BiH neće biti ograničen, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi invaliditet, bračni status, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom zajednicom, imovinsko stanje, rođenje, godine ili drugi status.

Navedeno podrazumijeva uključivanje mladih sa teškoćama u razvoju u redovni obrazovni sistem, čime se ostvaruje njihovo pravo na obrazovanje pod jednakim uslovima.

Poseban aspekt je podizanje svijesti roditelja i djece bez teškoća u razvoju i informisanje o prirodi različitih teškoća u razvoju kako bi se otklonile bilo kakve predrasude i pogrešne percepcije o osobama sa invaliditetom. Pravilnim informisanjem se izbjegavaju situacije u kojima vršnjaci neadekvatno tretiraju djecu sa smetnjama u razvoju.

Osim toga, bosanskohercegovačko društvo, kao otvoreno društvo koje prihvaća i njeguje različitosti, njeguje obrazovanje djece počevši od ranog djetinjstva da prihvate, razumiju i poštuju djecu i odrasle koji se razlikuju od drugih (Eurydice izvještaj za BiH).

Društvo jednakih mogućnosti kao razvojni pravac postoji da podstakne ispunjenje principa „Niko ne treba biti isključen“ Okvira za realizaciju ciljeva održivog razvoja u BiH iz 2020. godine.

Ciljne grupe koje su identifikovane

Specifične mjere podrške koje obezbjeđuju kvalitetno obrazovanje za sve učenike, kako one sa smetnjama u razvoju, tako i za darovite učenike na svim nivoima obrazovanja, jedno je od najhitnijih pitanja vezanih za inkluziju u BiH.

  • Grupe koje se smatraju najugroženijim zbog različitih oblika isključenosti iz obrazovanja i unutar njega su djeca sa posebnim potrebama (fizičkim ili mentalnim invaliditetom), romska djeca, djeca drugih nacionalnih manjina, djeca povratnika, socijalno ugrožena djeca, djeca sa sela područja, djeca i mladi narkomani, djeca sa poteškoćama u učenju i vladanju, djeca i mladi u sukobu sa zakonom, kao i posebno nadarena i talentovana djeca.
  • Međutim, djeca sa višestrukim smetnjama u razvoju su možda najugroženija grupa. Uglavnom se odnose na ustanove posebne namjene i socijalne ustanove. Samo mali broj njih pohađa redovne škole.
  • Isključene grupe koje tek treba uzeti u obzir obuhvataju zlostavljanu djecu, djecu s kroničnim bolestima, epilepsijom, djecu s metaboličkim poremećajima, poremećajima spavanja i ishrane. Grupe koje se smatraju najugroženijim zbog različitih oblika isključenosti iz obrazovanja i unutar njega su djeca sa posebnim potrebama (fizičkim ili mentalnim invaliditetom) prema izvještaju Eurydice za BiH.
  • Romska zajednica u BiH pati od naslijeđa diskriminacije koje je doprinijelo raširenom siromaštvu, nezaposlenosti, beskućniku i nedostatku pristupa obrazovanju. Trenutno je pohađanje škole od strane romske djece sporadično u najboljem slučaju Unicef BiH.

Bosna i Hercegovina stvara preduslove za provođenje procesa inkluzije kroz adekvatnu obuku i podršku edukatorima, nastavnicima, predavačima i profesorima uz pomoć stručnjaka (liječnika, psihologa, terapeuta, logopeda i dr.) u svrhu razvoja individualiziranih nastavni planovi i programi. Imaju i pomoć u praktičnom radu, uključujući realizaciju programa rehabilitacije i pružanje medicinskih pregleda i pomoći navedenih stručnjaka i asistenata/volontera, kao i pružanje dodatnih nastavnih sredstava prilagođenih radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju i darovitim učenicima. Treba napomenuti da djeca i mladi sa posebnim potrebama sve više stiču obrazovanje u redovnim školama u skladu sa svojim individualnim sposobnostima i vještinama.

Međutim, zbog nedovoljnih finansijskih sredstava za obrazovanje, neadekvatnosti prostora i opreme u mnogim školama u BiH , nedovoljnog broja odgovarajuće obučenog nastavnog kadra, kao i dugotrajnih negativnih stavova prema uključivanju mladih sa posebnim potrebama u redovni obrazovni sistem, implementacija inkluzivnog obrazovanja u BiH je relativno sporo napredovao.

Štaviše, situacija je nepovoljna i po pitanju upisa, obuhvata mladih, u pogledu kvaliteta obrazovanja, fragmentacije visokoškolskih ustanova, sa proliferacijom privatnih koledža i univerziteta, sa fokusom obrazovnog sistema na teoriju, bez praktične komponente u obrazovanju, i neusklađenošću obrazovanja sa potrebama na tržištu rada. Reforme obrazovanja kasne i ne postoji politika ljudskih resursa.

Socijalna kohezija i jednake mogućnosti

Bosna i Hercegovina nema nadležnosti, niti uspostavljen sistem socijalne zaštite ili inkluzije na državnom nivou, niti postoje propisi koji definišu funkcije i uspostavljaju okvir socijalne zaštite i inkluzije u BiH.

Ustav BiH propisuje da je socijalna zaštita i inkluzija u nadležnosti entiteta Federacija BiH. Strategija socijalnog uključivanja 2021-2027, Strategija socijalnog uključivanja RS 2021-2027 i Strategija socijalnog uključivanja Brčko distrikt BiH.

Prema Izvještaju o socijalnom uključivanju za 2020. godinu, najveći izazov sa kojim se susreću mladi kao ranjiva ciljna grupa u BiH je nezaposlenost, podjednako u urbanim i ruralnim područjima u BiH.

Pristup obrazovanju takođe ostaje ograničen za djecu sa smetnjama u razvoju. Iako učenici u nekim dijelovima BiH imaju koristi od mobilnih stručnih timova, programi osmišljeni da pomognu roditeljima i drugim učenicima, kao i programi stručnog usavršavanja nastavnika, ne postoje. Umjesto toga, obrazovanje djece sa posebnim potrebama i dalje se prvenstveno odvija u specijalizovanim ustanovama. Ovaj nasumični pristup znači da se programi uvelike razlikuju po ishodima učenja koje djeca sa posebnim potrebama treba da postignu. Osim toga, mnoga djeca sa tjelesnim invaliditetom ne mogu pohađati školu ili su ograničena zbog fizičkih prepreka za pristup školskim zgradama prema izvještaju UNICEF-a u BiH.

OPIS OMLADINSKIH POLITIKA