Prema studiji ““Nepohađanje i napuštanje škole” koji je urađen za potrebe YERP programa – Program zapošljavanja i zadržavanja mladih, koji je uradila agencija Partner Marketing Consulting i koji je zasnovan na rezultatima istraživanja na djeci i mladima koji se ne upisuju i napuštaju školovanje. osnovna i srednja škola. Prema sprovedenom istraživanju, postoje određeni razlozi za nepohađanje i napuštanje škole, a najčešći razlozi nepohađanja osnovne škole su:
- ekonomska situacija u državi BiH je veoma loša, što se, posljedično, Projekture i na neka domaćinstva, tako da određeni broj porodica ima lošu ekonomsku situaciju i kao rezultat toga roditelji ne mogu da financiraju školovanje svog djeteta.
- određeni broj djece u BiH ima otežan pristup školama jer žive u udaljenim i izoliranim područjima koja često nemaju pristupne puteve kojima bi se mogla koristiti motorna vozila. Ova djeca moraju pješačiti deset kilometara do škole, kroz nepristupačan i ponekad opasan teren.
- nedovoljno razvijena svijest i nedovoljna informiranost roditelja o potrebi školovanja djece je također jedan od faktora koji utiču na to da se djeca ne upisuju u osnovne škole. To je posebno prisutno kod roditelja sa niskim stupnjem obrazovanja, kao i kod roditelja koji imaju problema u intelektualnom razvoju.
- djeca sa posebnim potrebama, točnije djeca koja imaju teškoće u razvoju ili boluju od kroničnih bolesti, predstavljaju skupine djece koja se ponekad ili ne upisuju ili napuštaju osnovno obrazovanje.
- ponekad čak i djeca koja pripadaju grupi „povratnika“ ne idu u školu. Za ovu djecu dovodi se u pitanje adekvatnost obrazovanja, odnosno jezika na kojem se obrazuju, a koji im nije maternji.
- druga ranjiva grupa djece su djeca koja su navršila 15 godina i nisu pohađala osnovnu školu, jer se po zakonu školuju po principu obrazovanja odraslih. To podrazumijeva nastavu van škole.
- romska populacija u BiH je posebno ugrožena. Romska djeca ne idu u školu iz više razloga, od kojih je većina spomenuta u prethodnom dijelu teksta. Romska djeca se ne upisuju u osnovnu školu, između ostalog i zato što ne postoje za državu, jer nemaju izvod iz matične knjige rođenih, odnosno nemaju nikakav identifikacioni dokument. To se često dešava jer roditelji nisu imali potrebu da ih prijave, jer oni sami nisu prijavljeni ili nisu upućeni kako da prijave dijete. Romi se često sele, mijenjaju mjesto stanovanja i stoga ne osjećaju potrebu za bilo kakvim dokumentima koji bi ih vezali za određeno područje.
Rano napuštanje škole i učenici sa invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama
U razdoblju od 2015. do 2016. godine Europska agencija za posebne potrebe i inkluzivno obrazovanje implementirala je projekt o ranom napuštanju škole. Prvi dio projekta uključivao je pregled literature kako bi se stekao uvid u recenzirana istraživanja u Europi. Postalo je očigledno da u Europi postoji vrlo malo istraživačke literature. Odlučeno je da se pregled proširi na literaturu iz cijelog svijeta, uglavnom iz Sjedinjenih Američkih Država i Australije, gdje rano napuštanje školovanja ima dužu političku povijest i u fokusu je interesiranja. Literatura koja povezuje rano napuštanje školovanja i učenike sa smetnjama u razvoju i/ili posebnim obrazovnim potrebama (učenici sa smetnjama u razvoju i/ili posebnim obrazovnim potrebama, tj. SEN) nije previše obimna. Međutim, jasno je da su učenici sa posebnim obrazovnim potrebama i/ili smetnjama u razvoju posebno izloženi riziku od ranog napuštanja škole. To je dovelo do pripreme prvog izvještaja o projektu, u kojem je ukratko navedeno kako je započet pregled literature i glavni nalazi (Europska agencija, 2016).
Problem ranog napuštanja školovanja u BiH
Zbog ustavnog uređenja zemlje, u BiH ne postoji jedinstvena obrazovna politika, odnosno ne postoji resorno ministarstvo obrazovanja na nivou cijele države. Trenutno u BiH imamo 14 obrazovnih politika koje su uglavnom autonomne. Svaki nivo vlasti (država, entitet, kanton, distrikt) uređuje svoju obrazovnu politiku. Kada je u pitanju obrazovanje na državnom nivou, ono je u nadležnosti Ministarstva civilnih poslova. Prema zakonskim obavezama, Ministarstvo prima i prosljeđuje međunarodne akte koji se odnose na obrazovanje i upućuje ih nižim nivoima vlasti na usvajanje. Zbog autonomnog rada svakog nivoa, iz dostupnih podataka i načina na koji se obrazovanje odvija, nismo vidjeli mogućnost organiziranja obrazovnih sistema u jedinstven, koji će u konačnici biti efikasniji i svrsishodniji. Prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, članak 4. kaže: svako dijete ima isto pravo na pristup i jednake mogućnosti za učešće u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguravanje jednakih uvjeta i mogućnosti za sve, da započnu i nastave dalje školovanje. Nadalje, u istom zakonu, prema članu 16., osnovno obrazovanje je obavezno za svu djecu. Obavezno obrazovanje počinje u kalendarskoj godini u kojoj dijete do 1. aprila navrši šest godina života i nastavlja se bez prekida u razdoblju koji ne može biti kraći od osam godina. Nadležne prosvjetne vlasti i škole u BiH dužne su stvoriti sve potrebne uvjete za normalan polazak u osnovnu školu za devet godina najkasnije do juna 2004. godine.
Obavezno obrazovanje je besplatno. Za svu djecu je omogućeno besplatno osnovno obrazovanje. Članak 17. navodi da je srednjoškolsko obrazovanje dostupno svima, u skladu sa uspjehom postignutim u osnovnoj školi, ličnim interesom i sposobnostima. Srednje obrazovanje u javnim ustanovama je besplatno u skladu sa zakonom. Međutim, zbog složenosti obrazovnog sistema u BiH , gdje svaki kanton zadržava pravo da zakonski regulira obrazovnu politiku, imamo različite zakonske akte koji srednjoškolsko obrazovanje svrstavaju u obavezno/neobavezno obrazovanje.
Neformalno obrazovanje u izbjegličkom kampu u BiH
Nastava koja se odvija u dječjem kutku realizira se u sklopu širih napora usmjerenih na pružanje osjećaja stabilnosti djeci u pokretu, pomoć maloljetnicima bez pratnje i pružanje psihosocijalne podrške majkama i budućim majkama. Uz podršku UNICEF-a , kroz projekt financiran od strane World Vision BiH osigurava zaštitu i pristup osnovnim socijalnim uslugama za djecu izbjeglice i djecu migrante u Prihvatnom centru za izbjeglice Salakovac u Mostaru i Privremenom prihvatnom centru Ušivak u Sarajevu.
Smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela za lokalne zajednice koje finansira Europska unija za sprječavanje ranog napuštanja školovanja u lokalnim zajednicama
Formiranje multisektorskog tima
Prvi korak u uspostavljanju integriranog modela u zajednici je formiranje multisektorskog tima za prevenciju ranog napuštanja školovanja na nivou općine/grada. Preduvjet za formiranje tima je već naglašena suglasnost u zajednici da je problem ranog napuštanja školovanja zajednički problem različitih službi i institucija, a ne samo problem škole. Suglasnost ne smije biti samo deklarativno, “na papiru”, a jedinice lokalne samouprave koje su voljne da se uključe i spremne da izdvoje određena financijska sredstva za ove namjene će pokazati da je neophodna. Uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola ostvaruje se integrirani pristup problemu i kooperativni odnos na lokalnom nivou kako bi se spriječilo rano napuštanje školovanja. Lokalni referalni mehanizam/protokol definira institucije i njihova ovlaštenja, način suradnje i prikupljanja relevantnih informacija, njihovu razmjenu i način prevencije i/ili reagiranja u situacijama u kojima postoji sumnja ili saznanje da je dijete u opasnosti od isključeni iz obrazovanja.
Protokol je osnova za koordinirano, zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja školovanja. Inicijativa za usvajanje Protokola i formiranje multisektorskog tima može doći od bilo kojeg aktera u zajednici. Zbog prirode problema koji se tretira, logično je da formiranje tima iniciraju škola ili centar za socijalni rad, ali bi najbolje bilo da to urade predstavnici lokalne samouprave u zadužen za obrazovanje. Naravno, to ne znači osporavanje mogućnosti da inicijativa dolazi iz nevladinog sektora, da je pokreću organizacije koje rade na razvijanju svijesti o značaju obrazovanja, unapređenju položaja i prava djece i sl. kada je u pitanju po sastavu, multisektorski tim mora biti sastavljen od predstavnika različitih resora, a obavezno sektora obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, timova za prevenciju napuštanja školovanja, predstavnika centra za socijalni rad iz službe za djecu i mladi, predstavnici pružalaca usluga u zajednici iz državnog i/ili nevladinog sektora, u čijem djelokrugu spada i briga o djeci.
Time se ne iscrpljuje mogući sastav tima, uz preporuku da tim ne bude prevelik, naprotiv, sastav i struktura tima treba da budu u funkciji njegove operativnosti, efikasnosti i efektivnosti. Preporučuje se da u tim uđu čelni ljudi navedenih resora i institucija, odnosno oni koji su na poziciji donosilaca odluka, jer se time značajno povećava efikasnost u radu i brzina djelovanja. Svaka lokalna zajednica može stvoriti strukturu tima koja najbolje odgovara njenim potrebama i resursima. Po prirodi stvari, multisektorski tim bi nužno morao da uključuje službenike jedinica lokalne samouprave zadužene za praćenje i unapređenje dostupnosti, efikasnosti i kvaliteta u oblasti obrazovanja, predstavnike svih škola i centra za socijalni rad. U cilju boljeg uvida i transparentnosti bilo bi poželjno da predstavnici roditelja djece koja su u velikom riziku od ranog napuštanja školovanja, kao i drugi akteri iz zajednice, poput predstavnika medija, mogu promovirati aktivnosti i akcije u cilju sprečavanja ranog napuštanja školovanja.
Prevenciju ranog napuštanja školovanja treba promatrati kao dugotrajan proces koji podrazumijeva integrirani pristup usmjeren na prevenciju i intervenciju, koji se odvija u suradnji sa jedinicom lokalne samouprave, školom i raznim službama u okviru lokalne zajednice, prije svega. od svega. centar za socijalni rad, kao osnovna ustanova socijalne zaštite, ali i druge službe u zajednici koje u svom djelokrugu imaju djecu i njihove porodice. Najvažnije je osigurati suradnički odnos na lokalnom nivou kako bi se spriječilo rano napuštanje školovanja, a to se postiže uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola. Mehanizam/protokol upućivanja identifikuje institucije, njihove nadležnosti, način suradnje i prikupljanja relevantnih podataka i drugih informacija, njihovu razmjenu i način postupanja u situacijama u kojima postoji sumnja ili saznanje da je dijete u opasnosti od napuštanja škole. škola. Također, predstavlja osnovu za koordinirano zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja obrazovanja. Polazeći od potrebe preventivnog i interventnog djelovanja i od nadležnosti definiranih odgovarajućim zakonima, uloga jedinica lokalne samouprave (općina) ogleda se u tome da treba osigurati:
- dostupno obrazovanje svakom djetetu na svojoj teritoriji kroz donošenje akta o mreži predškolskih ustanova i škola, osiguranje prijevoza, u saradnji sa lokalnim prijevoznicima, osiguranje udžbenika i pribora za djecu iz porodica u teškim materijalnim uslovima, u saradnji sa škole, centri za socijalni rad, Crveni krst, itd.,
- upis u pripremni predškolski program i osnovnu školu svakog djeteta koje je navršilo godine za uključivanje u obrazovanje. U ostvarivanju ovog zadatka lokalna samouprava treba da očekuje pomoć i podršku: zdravstvenih službi (fizička i emocionalna spremnost djece, zdravstveno stanje dece i učenika), pedagoških asistenata (rad sa roditeljima, posebno romske nacionalnosti, o značaju ranog uključivanja djece u obrazovanje), centar za socijalni rad (socijalni status roditelja i djece i mogućnost pružanja podrške u obrazovanju), policiju, ali i suci za prekršaje (pokreću prekršajni postupak protiv roditelja koji se nisu upisali njihova djeca u pripremnom predškolskom programu i/ili osnovnoj školi),
- kvalitetno obrazovanje djece i učenika u ustanovama na njihovoj teritoriji, koje će se ostvarivati: izborom najrelevantnijih predstavnika lokalne samouprave u upravni odbor predškolske ustanove/školskog odbora škole, suradnjom sa direktorima i drugim upravnim organi organa ustanove (školski odbor, savjet roditelja), osiguravanje materijalnih sredstava za održavanje higijene u ustanovama i nabavku nastavnog i nastavnog materijala, osiguranje sredstava za stručno usavršavanje vaspitača i nastavnika, potpora izbornim predmetima i izvannastavnim aktivnosti obrazovnih institucija, povezivanje škola sa organizacijama, kompanijama, uspješnim poduzetnicima itd.,
- pružanje podrške školama, učenicima u riziku i njihovim roditeljima u sprečavanju ranog napuštanja školovanja,
- redovni inspekcijski nadzor u cilju podizanja kvaliteta obrazovanja i obuke u institucijama,
- prihvatanje i razumijevanje ranog napuštanja školovanja kao problema kojem treba pristupiti na sistematski način i poduzeti mjere za prevenciju ove pojave; prvi korak u ovom procesu je ispitivanje stanja u oblasti lokalne samouprave i kreiranje baze podataka, identifikacija učenika u riziku i mapiranje resursa koji se mogu koristiti za suzbijanje problema ranog napuštanja školovanja.
- formiranje multisektorskog tima za prevenciju ranog napuštanja školovanja na nivou lokalne zajednice, sastavljenog od relevantnih predstavnika, ključna je aktivnost i odgovornost jedinice lokalne samouprave/općine,
- priprema Akcionog plana za prevenciju ranog napuštanja školovanja.
Strategija razvoja obrazovanja i nauke K antona S arajevo za period 2017-2022.
Europska komisija navodi da od svih europskih zemalja samo Hrvatska i BiH nemaju razvijen sistem karijernog savjetovanja na visokoškolskim ustanovama. Također, još jedan važan aspekt koji bi omogućio bolju tranziciju i duže uključenje u obrazovni sistem je kreiranje politika i mjera koje bi omogućile reintegraciju u obrazovanje onih koji su ranije napustili sistem. Međutim, prema podacima Evropske komisije, to postoji u svim europskim zemljama i/ili regijama osim u slučaju Makedonije, Srbije, Islanda i BiH.
Obrazovanje mladih i odraslih može biti formalno, neformalno i informalno učenje. Zakonske odredbe koje daju pravo na nastavak obrazovanja odraslih definiraju ovu oblast kao dio jedinstvenog obrazovnog sistema.
Obrazovanje odraslih ima za cilj:
- postizanje barem osnovnog,
- obrazovna obuka za zapošljavanje odraslih koji nisu završili formalno obrazovanje,
- omogućavanje obrazovanja i usavršavanja, odnosno mogućnost dokvalifikacije, pretkvalifikacije i kontinuiranog stručnog usavršavanja tijekom čitave službe, i
- omogućavanje obrazovanja i stjecanja znanja i vještina koje odgovaraju ličnim sposobnostima, afinitetima i životu pojedinca.
Za dodatne informacije pogledajte uvodne članke o navedenim temama.
Održan prvi sastanak radne skupine Programa garancije za mlade u BiH
Prvi pripremni sastanak Programa garancije za mlade u BiH, čiji je član i predstavnik UPF BiH BiH , održan je 18. 5. 2022. godine.
Garancija za mlade je dokazan, inkluzivan i ambiciozan program aktivacije koji zemlje članice EU koriste od 2013. kako bi osigurale nesmetan prelazak sa obrazovanja na posao za mlade ljude, podržale njihovu integraciju na tržište rada i osigurale da nijedna mlada osoba ne bude zaostala.
Cilj Garancije za mlade je smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti mladih. Njegovom primjenom, države članice EU se obavezuju da će svim mladim ljudima pružiti kvalitetnu ponudu za zapošljavanje, nastavak školovanja, učenje kroz rad ili praksu u roku od četiri mjeseca od stupanja u status nezaposlenosti ili odlaska, odnosno završetka formalnog obrazovanja.
Na sastanku je istaknut značaj izrade kvalitetnog plana za implementaciju programa Garancija za mlade, predstavljene su ključne karakteristike, ciljevi radne skupine i naknadne aktivnosti, kao i dogovoreni zadaci sudionika radne skupine i okvirni datume za naredne sastanke.
Praćenje i evaluacija online učenja
Osim u Tuzlanskom kantonu, škole u svim upravnim jedinicama bile Ministarstvu obrazovanja i/ili Pedagoškom zavodu obrazovanja i/ili Pedagoškom zavodu . Određeni broj jedinica je naveo da održava redovne sastanke sa direktorima škola (Bosansko- podrinjski kanton, Zapadnohercegovački kanton) ili da su uspostavili mehanizme za online praćenje (Unsko-sanski kanton i Tuzlanski kanton). Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo razvilo je nešto drugačiji pristup praćenju. Većina upravnih jedinica planira evaluaciju obrazovno-vaspitnog procesa tokom obustave nastave u školama. Brčko Distrikt i Tuzlanski kanton naveli su da ne planiraju provoditi evaluacije, a RS u ovom trenutku ne može dati odgovor. Najčešća ponuđena metodologija evaluacije je analiza školskih izvještaja i provođenje ankete među rukovodiocima škola, nastavnim osobljem, roditeljima i učenicima. Kao što je već spomenuto, većina upravnih jedinica još nije predvidjela evaluaciju visokog obrazovanja.