Glavni koncepti
BiH je država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Tu je i samoupravni Brčko Distrikt BiH (BD).
Nacionalna politika za mlade još uvijek ne postoji u BiH zbog svoje ustavne strukture i zbog toga što su određene jurisdikcije (poput mladih) vezane Ustavom za određenu razinu vlasti.
Pitanja mladih na nacionalnoj razini su u nadležnosti Povjerenstva za koordinaciju pitanja mladih u BiH i novoosnovane Jedinice za mobilnost i mlade pri Ministarstvu civilnih poslova BiH.
Većina ustavnih nadležnosti u vezi sa pitanjima mladih je na entitetskoj razini vlasti: RS i FBiH.
Nadležnosti na entitetskom nivou u oblasti mladih su u okviru Ministarstva porodice, omladini i sporta RS, Ministarstva kulture i sporta FBiH i Odjeljenja za administrativne i stručne poslove Vlade BD.
Zakon o omladinskom organiziranju RS, Zakon o mladima FBiH i Zakon o mladima Brčko Distrikta definiraju starosne granice za mlade kao ciljnu grupu između 15 i 30 godina.
Vijeće mladih FBiH, Vijeće mladih RS i Vijeće mladih BD su predstavnička tijela koja postoje na entitetskom i BD nivou djelujući kao mostovi između omladinskih organizacija i vladinih institucija koje donose odluke.
Institucije predstavničke demokracije
BiH je decentralizirana parlamentarna republika strukturirana prema Daytonskom mirovnom sporazumu. Sistem uključuje više nivoa upravljanja: državu, entitete, kantone (u FBiH) i lokalne administrativne jedinice. Njime upravlja kolegijalno Predsjedništvo koje se sastoji od jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog Srbina. Ima dvodomno zakonodavno tijelo koje se sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma. Zajedno, ovi domovi čine Parlamentarnu skupštinu. Ustavni sud je najviše pravosudno tijelo u zemlji.
Naravno! Evo hrvatskog prijevoda teksta s očuvanom strukturom i stilom – spremnog za umetanje hiperlinkova ako ih budeš htio dodati:
Izvršna vlast
Ustav uključuje kolegijalno tročlano Predsjedništvo, koje se sastoji od jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina, od kojih svaki ima mandat od četiri godine. Bošnjački i hrvatski članovi biraju se izravno s teritorija Federacije BiH, dok se srpski član bira s teritorija Republike Srpske. Članovi Predsjedništva mogu biti ponovno izabrani jednom, nakon čega ne mogu biti podobni za reizbor tijekom sljedeće četiri godine. Predsjedništvom predsjedava predsjedatelj, koji se bira rotacijom ili, ako ne postoji konsenzus, određuje ga Parlamentarna skupština.
Odluke u Predsjedništvu donose se konsenzusom, a u slučaju da se on ne postigne – većinom glasova članova. Ako neki član odluku smatra „štetnom po vitalni interes“, može je osporiti u roku od tri dana. Tada dvotrećinska većina zakonodavnog tijela s teritorija tog člana ima pravo poništiti tu odluku.
Prema stavku 3. članka V Ustava, Predsjedništvo je nadležno za:
- vođenje vanjske politike,
- imenovanje veleposlanika,
- pregovaranje, odbijanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora,
- provođenje odluka Parlamentarne skupštine,
- predlaganje godišnjeg proračuna.
Također, članovima Predsjedništva dodijeljena je „civilna zapovjedna nadležnost nad oružanim snagama“. Međutim, nijedan entitet ne smije upotrijebiti silu protiv drugog entiteta bez suglasnosti vlastite entitetske vlade i Predsjedništva.
Predsjedatelj Vijeća ministara, kojeg imenuje Predsjedništvo, imenuje ostale članove Vijeća uz odobrenje Zastupničkog doma. Ne više od dvije trećine članova Vijeća može dolaziti s teritorija Federacije BiH. Vijeće ministara zaduženo je za provođenje „politika i odluka Bosne i Hercegovine“. Ako Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje, Vijeće ministara mora podnijeti ostavku.
Izvršna vlast
Ustav uključuje kolegijalno tročlano Predsjedništvo, koje se sastoji od jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina, od kojih svaki služi četiri godine. Bošnjačke i hrvatske članice biraju se direktno s teritorija FBiH, dok se srpski član bira s teritorija RS. Članovi Predsjedništva mogu biti ponovno izabrani jednom i tada ne mogu biti podobni četiri godine. Predsjedništvom predsjedava predsjedatelj koji se bira rotacijom ili ga, u slučaju da nema konsenzusa, određuje Parlamentarna skupština. Međutim, odluke u Predsjedništvu donose se konsenzusom, a ako do toga ne dođe – većinom glasova članova. Ako se odluka smatra „štetnom po vitalni interes“, nezadovoljni član može je osporiti u roku od tri dana. Dvotrećinska većina zakonodavnog tijela s teritorija člana koji je osporio odluku tada ima pravo poništiti tu odluku. Prema stavu 3. članka V, Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike; imenovanje veleposlanika; pregovaranje, odbijanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora; provođenje odluka parlamenta, kao i predlaganje godišnjeg proračuna. Pored toga, članovima Predsjedništva je dodijeljena „civilna komanda nad oružanim snagama“. Međutim, nijedan entitet ne smije upotrijebiti silu protiv drugog entiteta bez suglasnosti vlade tog entiteta i Predsjedništva.
Predsjedatelj Vijeća ministara, kojeg imenuje Predsjedništvo, bira ostale članove Vijeća uz odobrenje Zastupničkog doma. Ne više od dvije trećine članova može biti imenovano s teritorija FBiH. Zadatak Vijeća je provođenje „politika i odluka Bosne i Hercegovine“. Ako Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje, Vijeće ministara je obvezno podnijeti ostavku.
Zakonodavna vlast
Ustav predviđa dvodomni parlament, koji se sastoji od donjeg doma, Predstavničkog doma, i gornjeg doma, Doma naroda. Uživa institucionalnu autonomiju i ima umjerenu količinu moći nad izvršnom vlašću. Zakonodavna vlast donosi zakone za provedbu odluka Predsjedništva ili za obavljanje vlastitih dužnosti prema Ustavu. Njegove nadležnosti uključuju moć izmjene Ustava, odobravanje međunarodnih ugovora i godišnjeg proračuna, imenovanje članova pravosuđa, odobravanje amnestije, pomilovanja i odobravanje predsjedničkih objava rata. Štoviše, dozvoljeno je da se izglasa nepovjerenje Vijeću ministara. Odobrenje oba doma je potrebno za sve zakone. Kao i odluke Predsjedništva, akt može biti poništen ako ga većina članova entitetskog parlamenta proglasi “destruktivnim za vitalni interes” jednog naroda. Zajednička povjerenstvo, ili pod posebnim okolnostima Ustavni sud, mora riješiti spor u slučaju da se većina članova parlamenta drugog entiteta usprotivi deklaraciji.
Pravosuđe
Ustavni sud, tijelo koje čini devet članova, ima izvornu i konačnu nadležnost u svim pitanjima koja se odnose na tumačenje Ustava. Četiri člana bira Predstavnički dom FBiH, dva člana bira Narodna skupština RS-a, a tri člana imenuje predsjednik Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) nakon konzultacija s Predsjedništvom. ESLJP ne može imenovati suce koji su državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje. Prve suce suda imenovane su na razdoblje od pet godina. Suci imenovani nakon toga ostaju na funkciji do navršene 70. godine života. Sud je nadležan odlučivati po žalbama na pitanja iz Ustava koja proizlaze iz presuda bilo kojeg drugog suda. Osim toga, svaki sud u BiH može zatražiti od Suda da preispita ustavnost zakona, o čijoj valjanosti ovisi njegova odluka, u skladu s Ustavom, Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njezinim protokolima, ili zakonima BiH. Sud ima isključivu nadležnost u sporovima između entiteta ili između države i entiteta, kao i u sporovima između državnih institucija. Ove posljednje sporove Sudu mogu uputiti samo određeni dužnosnici ili tijela.
Ustavni razvoj
Ustav BiH je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Aneks 4 Sporazuma) koji su Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija potpisale u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Poznat je i kao Pariški sporazum ili Daytonski sporazum, nazvan po gradovima u kojima je potpisan. Daytonski mirovni sporazum je de facto niz sporazuma koji se sastoji od jednog okvirnog sporazuma i dvanaest posebnih sporazuma koji se nazivaju aneksi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH. Posebni sporazumi, koje su potpisale različite strane, odnose se na civilne (Aneksi 2 do 11) i vojne komponente (Aneksi 1-A i 1-B). Aneks 4 sadrži Ustav BiH, koji, za razliku od drugih aneksa, nije napravljen u obliku sporazuma. Republika BiH, FBiH i RS odobrile su Ustav BiH. Iako posljednja rečenica članka XI kaže da će Sporazum biti potpisan na tri službena jezika BiH (tj. bosanskom, srpskom i hrvatskom) i engleskom jeziku, Ustavna povelja BiH je službeno potpisana samo na engleskom jeziku. Ne postoje službene verzije napravljene na službenim jezicima BiH, niti su nadležne vlasti prevele ovaj dokument, uključujući i Ustav BiH; korišteni su samo neslužbeni prijevodi. Daytonski mirovni sporazum, uključujući i Ustav, nikada nije objavljen u službenim novinama države i/ili entiteta.
Ustav RS usvojen je 28. veljače 1992. godine i objavljen u Službenom glasniku RS. Od 1992. godine bilo je više od 120 amandmana na Ustav. Članak 1. Ustava navodi da je RS teritorijalno ujedinjen, nedjeljiv i neotuđiv ustavni i pravni entitet koji samostalno obavlja svoje ustavne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. Ustavom je stvorena centralizirana federalna jedinica unutar asimetričnog federalnog sustava u BiH.
Vašingtonskim sporazumom stvorena je FBiH u ožujku 1994. godine. Ustavotvorna skupština FBiH je 30. ožujka 1994. godine usvojila Ustav kojim je uspostavljen drugi od dva entiteta u BiH. Za razliku od RS, FBiH je izrazito decentralizirana, sastavljena od deset kantona sa širokim ustavnim ovlastima i razlikama u područjima obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite, itd. Kantonalni sustav izabran je kako bi se spriječila dominacija jedne etničke skupine nad drugom. Od 1994. godine, ovaj Ustav je izmijenjen najmanje stotinu puta.
BD BiH osnovan je 2000. godine nakon arbitražnog procesa koji je poduzeo visoki predstavnik, i neutralna je, samoupravna administrativna jedinica pod suverenitetom BiH. Ustav BiH, kao i sve relevantne odluke i zakoni koji se tiču institucija BiH, izravno se primjenjuju na cijelom teritoriju BD. BD ima i vlastiti Statut kojim se uređuju funkcije i ovlasti BD, njezina suradnja s entitetima, ljudska prava i slobode, organizacija BD, te podjela vlasti, nadležnosti i institucija, itd. Status distrikta osiguran je usvajanjem prvog amandmana na Ustav BiH 2009. godine.
Pravni okvir i izborni sustav
Izbori su prvenstveno regulirani Izbornim zakonom BiH usvojenim 2001. godine. Amandmani na Zakon usvojeni su u travnju 2016. godine, svega šest mjeseci prije izbora, čime je pred Središnje izborno povjerenstvo postavljen izazov u vezi s primjenom Zakona. Najvažniji amandmani usvojeni 2016. uključivali su rodnu kvotu od najmanje 40% kandidata iz manje zastupljenog spola na kandidacijskim listama.
Kada je riječ o izbornom sustavu, načelnici se biraju izravno, prostom većinom glasova, po većinskom izbornom sustavu („first-past-the-post“). Međutim, u Brčko distriktu, Istočnom Sarajevu i Gradu Sarajevu načelnici se biraju neizravno od strane Skupštine Brčko distrikta i gradskih vijeća.
Za općinska vijeća u svim entitetima koristi se proporcionalni izborni sustav u višemandatnim izbornim jedinicama. Postoji izborni prag od 3% za sudjelovanje u raspodjeli mandata. Mandati u općinskim vijećima zatim se dodjeljuju kandidacijskim listama prema Saint-Laguë metodi, koja predstavlja metodu najvećeg količnika korištenjem sukcesivnih količnika za svaku listu. Mandati koje je osvojila lista zatim se raspoređuju među kandidatima s te liste. Mandati se najprije dodjeljuju kandidatima koji su pojedinačno dobili najmanje 10% glasova, od kandidata s najvećim brojem glasova prema onima s najmanjim. Ako nakon toga ostane mandata za istu listu, oni se raspoređuju među kandidatima koji su dobili manje od 10% glasova, u skladu s redoslijedom na listi. Sva općinska vijeća koja čine grad biraju gradsko vijeće kroz proporcionalni izborni sustav.
Tijela izborne administracije
Izborno administracija je struktura na tri razine na čelu sa Središnjim izbornim povjerenstvom (SIP). Izborno administracija također uključuje općinska izborno povjerenstva (OIP) i povjerenstva za biračka mjesta (PBM). SIP se sastoji od sedam članova imenovanih na mandat od sedam godina, uključujući dva Hrvata, dva Bošnjaka, dva Srbina i jednog predstavnika “Ostalih”.
Registracija i popisi birača
Ukupno 3.263.906 birača bilo je registrirano u Središnjem biračkom popisu, uključujući 65.111 birača putem pošte za lokalne izbore 2016. godine. Svi građani BiH upisani u Središnji registar birača imali su pravo glasa osobno u općini u kojoj imaju prebivalište. Biračima koji žive u inozemstvu bilo je dozvoljeno da glasaju izvan zemlje nakon registracije u Središnjem izbornom povjerenstvu, ali su također imali pravo glasa u zemlji na dan izbora. Biračka mjesta organizirana su u diplomatskim predstavništvima BiH u inozemstvu za oko 25.000 birača.