Stanovanje
Pristup stambenom zbrinjavanju mladih u Bosni i Hercegovini nije reguliran jedinstvenim shemama prava na podršku koje su specifično dizajnirane za mlade. Umjesto toga, mladi najčešće rješavaju stambeno pitanje putem porodične imovine, tržišnih aranžmana zakupa ili, u znatno manjoj mjeri, kroz opće sheme socijalnog stanovanja.
Programi usmjereni na poboljšanje pristupačnosti stanovanja nisu specifični za mlade i prvenstveno su namijenjeni širim ugroženim kategorijama, uključujući povratnike, raseljene osobe i socijalno ugrožene obitelji. Ovi programi obično imaju oblik pomoći u rekonstrukciji i stambene potpore koja se provodi u okviru politika povratka i reintegracije.
- Ministarstvo ljudskih prava i izbjeglica – projekt Bosne i Hercegovine u okviru Regionalnog stambenog programa
U nastojanju da se pronađu trajna i održiva rješenja za izbjeglice i interno raseljene osobe u zemlji i regionu, Bosna i Hercegovina je uspostavila blisku suradnju s vladama Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
S obzirom na veliki broj raseljenih osoba u regionu koje su ostale nakon oružanih sukoba iz 1990-ih godina, te s ciljem rješavanja pitanja izbjegličke populacije u cijelom regionu, Bosna i Hercegovina je u potpunosti posvećena uspješnoj implementaciji Zajedničkog programa. Trajno rješenje za izbjeglice i raseljene osobe treba doprinijeti jačanju dobrosusjedskih odnosa i stabilnosti u regionu.
- Regionalni program stanovanja (RHP), koji je sufinancirala Europska unija i koordinirali CEB, UNHCR i OSCE, osigurao je preko 2.700 trajnih stambenih jedinica u Bosni i Hercegovini za interno raseljene osobe, od kojih su mnogi bili mladi iz poslijeratnih zajednica. Iako nije specifičan za mlade, ovaj program je značajno doprinio stabilnosti stanovanja za ranjive skupine.
- Vlada Brčko distrikta usvojila je Prijedlog Odluke o usvajanju Programa subvencioniranja dijela kamate za kupovinu prve nekretnine radi rješavanja stambenog problema na teritoriji Brčko distrikta. Pravo na korištenje subvencije kamata mogu ostvariti fizičke osobe koje imaju prebivalište na teritoriji Brčko distrikta i koja su kreditom kupila prvu nekretninu radi rješavanja stambenog pitanja na teritoriji Brčko distrikta.
- Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog planiranja, građenja i zaštite okoliša Sarajevskog kantona raspisuje javni poziv za subvencioniranje stambenog zbrinjavanja mladih.
- Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odobrila je 15 milijuna KM iz Proračuna za povoljnu kreditnu liniju za stambeno zbrinjavanje mladih. Sredstva su namijenjena za kreditnu liniju putem koje mladi mogu rješavati stambena pitanja, a dodijeljena su Union banci na kreditnoj osnovi s rokom otplate od 25 godina i fiksnom kamatnom stopom od 0,1% godišnje.
Na temelju članka 54. stavak 1. Zakona o omladinskom organiziranju („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 98/04, 119/08 i 1/12), članka 82. stavak 2. Zakona o republičkoj upravi (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12) te u skladu s Politikom mladih Republike Srpske 2010–2015 (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 105/09), ministar porodice, omladine i sporta Republike Srpske donio je:
Ovim pravilnikom utvrđuju se kriteriji i procedure za dodjelu proračunskih sredstava za subvencioniranje kamatnih stopa na stambene kredite. Subvencije su namijenjene mladima (najčešće mlađim od 35 godina u trenutku podizanja kredita) i mladim bračnim parovima koji su stambene kredite dobili od komercijalnih banaka (putem kreditnih linija Investiciono-razvojne banke Republike Srpske) ili izravno od banke.
Program ima za cilj da vlasništvo nad stambenim prostorom učini pristupačnijim za mlade u Republici Srpskoj pokrivanjem dijela troškova kamata, poticanjem zasnivanja obitelji, povećanja nataliteta i zadržavanja mladih u entitetu. Program se provodi od 2008. godine, uz godišnje javne pozive za prijave.
- Program potpore stanovanju UNHCR-atakođer je podržavao obnovu stambenih jedinica za povratnike i raseljene mlade, iako je financiranje posljednjih godina uglavnom preusmjereno na Regionalni stambeni program.
Trenutačno ne postoji državni program stanovanja koji je posebno namijenjen mladima u riziku od socijalne isključenosti, niti sustav omladinskih domova (youth foyers), podržanog stanovanja ili pristupa pristupačnom najmu stanova koji bi bio povezan s programima zapošljavanja ili obrazovanja mladih.
Socijalne usluge
Pristup socijalnim uslugama za mlade u Bosni i Hercegovini prvenstveno je uređen na razini entiteta i lokalnih zajednica, pri čemu različite strategije ciljaju socijalno isključene skupine.
Pristup socijalnim uslugama uglavnom se ostvaruje putem centara za socijalni rad, koji predstavljaju osnovni institucionalni mehanizam za pružanje socijalne zaštite. Ovi centri nude širok spektar usluga, uključujući novčanu pomoć kroz socijalna davanja, savjetodavnu i stručnu podršku, zaštitu od diskriminacije i nasilja, te, u određenim slučajevima, pomoć u pokrivanju osnovnih životnih troškova poput komunalija. Međutim, obim i kvalitete usluga mogu značajno varirati u ovisnosti od lokalnih kapaciteta i resursa.
Iako su socijalne usluge institucionalno relativno dobro uspostavljene, razvoj integriranih usluga koje istovremeno odgovaraju na višestruke i međusobno povezane potrebe mladih i dalje je ograničen. U praksi se sveobuhvatniji pristupi češće nalaze u projektima financiranim od strane donatora ili organizacija civilnog društva nego u okviru javnog sustava. Na primjer, program „YourJob“, koji provodi Caritas Bosne i Hercegovine, kombinira podršku zapošljavanju, karijerno savjetovanje i psihosocijalnu pomoć za ranjive mlade, s ciljem unapređenja njihove zapošljivosti i socijalne uključenosti.
Glavne ciljne skupine socijalnih usluga uključuju ugrožene kategorije mladih, kao što su nezaposleni mladi, mladi bez roditeljskog staranja, romska omladina, mladi s invaliditetom i povratnici. Ove skupine se najčešće podržavaju kroz opće mjere socijalne zaštite, a ne kroz posebne usluge namijenjene isključivo mladima
Slično tome, inicijative koje podržava UNICEF u Bosni i Hercegovini usmjerene su na jačanje inkluzivnih socijalnih usluga, posebno za ranjivu djecu i mlade, kroz unapređenje međusektorske suradnje između sustava obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstva. Ove inicijative često uključuju pristupe upravljanja slučajem (case management) i integrirane modele pružanja usluga na lokalnoj razini.
Inovacije u oblasti socijalnih usluga u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri pokreću međunarodne organizacije i nevladin sektor. Iako javne institucije sudjeluju u pojedinim pilot inicijativama, sistemska podrška socijalnim inovacijama ostaje ograničena i često zavisi od eksternog financiranja. Kao rezultat toga, mnogi inovativni modeli usluga, posebno oni koji integrira zapošljavanje, obrazovanje i psihosocijalnu podršku, provode se projektno i nisu uvijek održivo integrirani u javni sustav.
Dodatni primjeri uključuju projekte koje provode organizacije poput SOS Dječijih sela Bosne i Hercegovine, koje pružaju integriranu podršku mladima bez roditeljskog staranja, uključujući stambenu pomoć, razvoj životnih vještina i psihosocijalnu podršku s ciljem osamostaljivanja.
Usprkos određenim naporima, Nacionalni izvještaj o ljudskom razvoju o socijalnoj inkluziji u Bosni i Hercegovini iz 2020. godine utvrdio je da 57 % općina u Bosni i Hercegovini ili nema socijalne usluge ili ima usluge nedovoljnog kvaliteta.
Zdravstvena zaštita
U Bosni i Hercegovini ne postoji sveobuhvatna nacionalna politika posvećena zdravstvenoj zaštiti prilagođenoj mladima, iako su kroz različite intervencije i inicijative uključeni elementi usmjereni na unapređenje dostupnosti i kvaliteta zdravstvenih usluga za mlade (najčešće uzrasta 15–24 godine, ili šire definiranih kategorija mladih). Ove aktivnosti se uglavnom odnose na primarnu zdravstvenu zaštitu, mentalno zdravlje, reproduktivno zdravlje i preventivne usluge, te su u velikoj mjeri vođene od strane međunarodnih donatora, nevladinih organizacija i pilot projekata, a ne sistemskih nacionalnih programa.
Zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini karakterizira visoka decentralizacija, pri čemu su nadležnosti podijeljene između dva entiteta, a u Federaciji Bosne i Hercegovine dodatno prenesene na županijskoj razini. Kao rezultat toga, zdravstvene politike, financiranje i pružanje usluga razlikuju se diljem zemlje, što direktno utiče na dostupnost i kvalitete zdravstvene zaštite za mlade.
Zdravstvene usluge za mlade se stoga pružaju u okviru općeg zdravstvenog sustava, a ne kroz poseban, mladima prilagođen okvir. One obuhvaćaju primarnu zdravstvenu zaštitu kroz porodičnu medicinu, usluge reproduktivnog i seksualnog zdravlja, te zaštitu mentalnog zdravlja. Iako su usluge reproduktivnog zdravlja dostupne, razvoj usluga prilagođenih mladima i dalje je ograničen i neujednačen. Mentalno zdravlje se uglavnom osigurava putem mreže centara za mentalno zdravlje u zajednici, uspostavljenih kroz reforme u ovom sektoru.
Savjetodavne i psihološke usluge za mlade posljednjih godina postaju dostupnije, posebno kroz obrazovne institucije, domove zdravlja i nevladine organizacije. Škole često omogućavaju pristup pedagozima i psiholozima, dok dodatnu podršku pružaju programi u zajednici. Ipak, dostupnost ovih usluga i dalje je neujednačena, uz značajne razlike između urbanih i ruralnih sredina, kao i između različitih administrativnih jedinica.
Zdravstvene usluge su uglavnom usmjerene na cjelokupnu populaciju mladih, uz dodatni fokus na adolescente i mlade u riziku, uključujući one pogođene problemima mentalnog zdravlja, zloupotrebom supstanci ili socijalnom isključenošću. Razvijene su i specifične inicijative za podršku ranjivim skupinama. Na primjer, programi koje podržava UNICEF u Bosni i Hercegovini fokusirani su na zdravlje adolescenata, mentalno blagostanje i prevenciju rizičnih ponašanja, često kroz školske i lokalne intervencije.
Ključni aspekti relevantni za mlade ljude:
- Prioriteti mentalnog zdravlja: mentalno zdravlje mladih prepoznato je kao jedno od ključnih pitanja u više studija i izvještaja. Izazovi uključuju stigmu, transgeneracijske posljedice rata, porast anksioznosti i depresije (dodatno naglašene tijekom pandemije COVID-19), zloupotrebu supstanci i suicidalne misli među mladima. Inicijative uključuju pilot modele zaštite prilagođene mladima u centrima za mentalno zdravlje u zajednici, uz podršku nevladinih organizacija (npr. udruženje BHIDAPA za dječju i adolescentnu psihoterapiju), programa podržanih od strane UNICEF-a, te međunarodnih projekata poput Projekta mentalnog zdravlja kojeg financira Švicarska. Širom Bosne i Hercegovine postoje 74 centra za mentalno zdravlje u zajednici, ali specijalizirani programi za mlade su i dalje ograničeni i nisu formalizirani na nacionalnoj razini.
- Savjetovanje i telefonske linije za pomoć: Istaknute usluge uključuju „Plavi telefon“, besplatnu i anonimnu liniju za psihološku pomoć koju vodi nevladina organizacija „Nova generacija“ uz podršku UNICEF-a. „Plavi telefon“ pruža psihološku pomoć djeci i mladima u vezi s pitanjima kao što su mentalno zdravlje, nasilje, zlostavljanje i porodični problemi. Broj poziva povezanih sa mentalnim zdravljem je u stalnom porastu. Pojedini domovi zdravlja su uveli pilot-projekte savjetovališta ili usluga namijenjenih isključivo mladima („youth corners“), ali su oni lokaliziranog karaktera i nisu prošireni na državnoj razini.
- Primarna zaštita i pristupi prilagođeni mladima: Napori da se porodična medicina učini dostupnijom mladima uključuju programe obuke za ljekare i medicinske sestre o principima rada prilagođenim mladima (npr. povjerljivost, pružanje njege bez osude, rješavanje psihosocijalnih pitanja poput upotrebe psihoaktivnih supstanci, seksualnog zdravlja i povreda). Barijere za mlade često uključuju stigmu, nedostatak privatnosti ili usluge koje nisu prilagođene njihovim potrebama (npr. reproduktivno zdravlje, prevencija polno prenosivih infekcija, nezdravi stilovi života).
- Reproduktivno zdravlje i stilovi života: Programi poput „Young men initiative“ (u organizaciji CARE International) promoviraju zdravije stilove života, rodnu ravnopravnost i prevenciju nasilja među mladima. Historijski postratni projekti uključivali su obuku o reproduktivnom zdravlju i uključivanje mladih u diskusije.
Sveukupno promatrano, zdravstvene usluge za mlade u Bosni i Hercegovini su fragmentirane i u velikoj mjeri zavise od donatorskih sredstava i projektnih aktivnosti (npr. UNICEF-a, Europske unije i Švicarske agencija za suradnju i razvoj). Iako postoji napredak u razvoju usluga u zajednici, i dalje su prisutni izazovi u pogledu institucionalizacije, teritorijalne dostupnosti i uspostavljanja sveobuhvatnog sistemskog pristupa na razini cijele zemlje.
Kada je riječ o profesionalnom razvoju, kontinuirana medicinska edukacija predstavlja standardni dio zdravstvenog sustava. Međutim, ne postoji strukturiran niti institucionaliziran sustav za obuku zdravstvenih medijatora za mlade na nacionalnoj razini. Određene inicijative postoje, posebno u radu s marginaliziranim skupinama. Na primjer, programi zdravstvenih medijatora za Rome provode se uz podršku UNDP-ija, s ciljem premašivanja prepreka između romskih zajednica i zdravstvenih institucija. Ipak, ove aktivnosti su projektno utemeljene i nisu sistemski integrirane u zdravstveni sustav.
Finansijske usluge
Napori za smanjenje financijske isključenosti među mladima uglavnom su se provodili kroz mikrofinancijske inicijative i programe potpore zapošljivosti. Mjere financijske potpore usmjerene na mlade uglavnom su indirektne, fragmentirane i provode se kroz šire politike zapošljavanja, socijalne zaštite i razvoja, a ne kroz koordiniranu strategiju financijske inkluzije.
Pristup financijskoj podršci za mlade prvenstveno se osigurava kroz kombinaciju socijalnih davanja, stipendija i programa zapošljavanja. Posebno važnu ulogu imaju inicijative usmjerene na zapošljavanje koje podržavaju međunarodni partneri. Na primjer, inicijativa Garancija za mlade, koju podržava Europska unija, ima za cilj osigurati da mladi ubrzo nakon što postanu nezaposleni dobiju priliku za zaposlenje, obuku ili obrazovanje, čime se unapređuje njihovo ekonomsko učešće i smanjuje financijska ranjivost.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odobrila je 20 milijuna KM iz Proračuna za 2025. godinu za povoljnu kreditnu liniju za stambeno zbrinjavanje mladih. Ova sredstva će se koristiti za plasman kreditne linije namijenjene mladima radi rješavanja stambenog pitanja, što će značajno doprinijeti rješavanju egzistencijalnih problema stanovništva i zadržavanju mladih i obrazovanih ljudi u zemlji. Također, mjera doprinosi očuvanju društveno odgovornog pristupa kreditiranju, oporavku privrede (posebno sektora stanogradnje) od negativnih ekonomskih posljedica, kao i povećanju ukupne kreditne aktivnosti na tržištu kroz aktivnije učešće bankarskog sektora.
Tokom 2024. godine uspostavljen je kreditni portfelj za fizička lica, u okviru kojeg su odobrena 233 kreditna zahtjeva u ukupnom iznosu od 41.005.188,70 KM, uz prosječan iznos kredita od 175.039 KM. Prosječna starosna dob korisnika kredita iznosi 30,8 godina, a korisnici dolaze iz više od 28 gradova i općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ciljnoj grupi ponuđeni su među najkonkurentnijim uvjetima na tržištu, uključujući nominalnu kamatnu stopu od 2,99 % fiksnu do kraja otplate kredita, uz mogućnost dodatnog smanjenja kamatne stope u slučaju rođenja djece, što predstavlja jedinstvenu ponudu na tržištu.
Program zapošljivosti i zadržavanja mladih (YERP), koji je koordinirao UNDP i financirao Fond za postizanje milenijskih razvojnih ciljeva Vlade Španjolske, podržao je financijsku inkluziju i poduzetništvo kroz obuke, pripravnički rad i početna sredstva za mlade u riziku od marginalizacije u periodu 2010–2012.
Programi koje provode organizacije poput Fondacije Mozaik (npr. YouthBank i lonac.pro) dodatno doprinose financijskoj inkluziji pružajući grantove i investicijske mogućnosti za inicijative koje vode mladi i za društvena poduzeća.
Usprkos ovim inicijativama, pristup formalnim kreditima za mnoge mlade ostaje ograničen. Strukturne prepreke, poput nedostatka kolaterala, nestabilnih prihoda i visoke stope nezaposlenosti, značajno smanjuju mogućnost dobivanja kredita kod komercijalnih banaka. U tom kontekstu, mikrokreditne organizacije imaju važnu ulogu u djelomičnom ublažavanju financijske isključenosti. Institucije okupljene u okviru Udruženja mikrokreditnih organizacija u Bosni i Hercegovini (AMFI) pružaju financijske usluge ekonomski aktivnim osobama koje imaju ograničen pristup tradicionalnom bankarskom sustavu, čime podržavaju poduzetništvo i zapošljavanje. Pojedinačne mikrokreditne institucije, poput Mikrokreditne fondacije Sunrise, nude male kredite osobama s niskim prihodima i onima isključenim iz konvencionalnih financijskih tokova, uključujući mlade.
Međutim, mjere koje su posebno usmjerene na sprečavanje financijske isključenosti mladih i dalje su nedovoljno razvijene. Postojeći napori uglavnom su projektno orijentirani, vođeni donatorima i teritorijalno neujednačeni, bez jedinstvenog strateškog pristupa i dugoročne održivosti.
Glavne ciljne skupine ovih mjera uključuju nezaposlene mlade, mlade poduzetnike i socijalno ugrožene mlade osobe. Iako postoji niz programa i financijskih instrumenata, njihov ukupni utjecaj ograničen je fragmentiranošću, nedovoljnom institucionalnom koordinacijom i odsustvom sveobuhvatne nacionalne politike posvećene financijskoj inkluziji mladih.
Osiguranje kvalitete
Bosna i Hercegovina trenutačno nema jedinstven ili centraliziran sustav za osiguranje kvalitete (QA) inkluzivnih usluga za mlade. Prakse evaluacije i kontrole kvaliteta su fragmentirane i uglavnom vođene međunarodnim organizacijama ili lokalnim nevladinim organizacijama.
Nevladine organizacije poput PRONI Centra za razvoj mladih provode internu kontrolu kvaliteta kroz ugovorne obaveze i partnerske okvire s lokalnim vlastima, ali to ostaju izolirane prakse. U ovom slučaju, interno osiguranje kvaliteta je usko povezano s radom s mladima (Poglavlje 10.4: Kvaliteta i inovacije u radu s mladima).
Većina javno financiranih programa oslanja se na mehanizme praćenja, evaluacije i učenja (MEL) vođene donatorima, kao što su ankete i izvještaji o napretku. Nacionalni izvještaj o humanom razvoju o socijalnoj inkluziji u Bosni i Hercegovini za 2020. godinu godinu ukazao je na nedostatak institucionaliziranog praćenja korisnika usluga ili javnog izvještavanja o rezultatima (UNDP NHDR).
Trenutačno ne postoje nacionalni indikatori niti minimalni standardi koji se primjenjuju u oblastima stanovanja, zdravstva, socijalnih ili financijskih usluga, niti su uspostavljeni mehanizmi sankcioniranja u slučaju nezadovoljavajućih rezultata.