Učešće mladih u Bosni i Hercegovini pod utjecajem je niza strukturnih i društveno-političkih faktora koji definiraju i izazove i mehanizme angažmana. Politički sustav Bosne i Hercegovine izgrađen je na modelu konsocijacijskog dijeljenja vlasti uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom. On garantira institucionalnu zastupljenost za tri konstitutivna naroda, Bošnjake, Srbe i Hrvate, u svim glavnim političkim i administrativnim tijelima. Iako je osmišljen da osigura etničku ravnotežu, ovaj okvir također ograničava fleksibilnost za građanske inovacije i prepoznat je kao prepreka za značajno učešće mladih u procesima donošenja odluka.
Visoke razine nezaposlenosti mladih, u kombinaciji sa široko rasprostranjenim razočaranjem u političke elite, navode mnoge mlade da razmišljaju o emigraciji. Prema nedavnim studijama, više od 60% mladih izražava želju da napusti zemlju, što smanjuje i njihovo angažiranje i povjerenje u javne institucije.
Mladi u Bosni i Hercegovini značajno su nedovoljno zastupljeni u strukturama političkih partija i javnim institucijama. Ovaj nedostatak inkluzije često preusmjerava angažman mladih ka neformalnom aktivizmu, online platformama i pokretima iz baze, umjesto ka strukturiranim političkim kanalima.