Volonterizam ima dugu tradiciju u Bosni i Hercegovini, duboko ukorijenjenu u solidarnosti zajednice, uzajamnoj pomoći i neformalnim oblicima kolektivnog djelovanja. Povijesne prakse uzajamne pomoći u zajednici, vjerske dobrotvornosti i zajedničkog rada oblikovale su društvene norme vezane za dobrovoljni angažman, koje i danas utječu na suvremene oblike volontiranja. Od 1990-ih godina volontiranje se sve više povezuje s razvojem civilnog društva, humanitarnom pomoći i postkonfliktnim oporavkom, pri čemu mladi imaju značajnu ulogu u inicijativama zasnovanim na djelovanju u zajednici.
Usprkos ovoj tradiciji, volontiranje u Bosni i Hercegovini i dalje karakterizira fragmentiran pravni i institucionalni okvir. Ne postoji zakon na državnom nivou niti nacionalna strategija za volontiranje, a zakonodavstvo je uređeno na entitetskom nivou u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. U svim nadležnostima volontiranje se definira kao dobrovoljno pružanje usluga od javnog interesa, koje se obavlja bez financijske naknade.
Relevantna ministarstva za administraciju i upravljanje zakonima o volontiranju u Bosni i Hercegovini su: Ministarstvo pravde Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske i Odjeljenje za stručne i administrativne poslove Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Ne postoje nacionalne ili regionalne vlasti nadležne za volontiranje mladih, a većinu volonterskih aktivnosti administriraju i provode omladinske nevladine organizacije (NVO) i organizacije civilnog društva (OCD).
Strategija volontiranja se izrađuje i usvaja samo na nivou Republike Srpske: Strategija za unapređenje i razvoj volontiranja u Republici Srpskoj 2019 – 2023. To nije specifična strategija za volontiranje mladih, ali volontiranje mladih je obuhvaćeno.