Glavni koncepti
BiH je država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Tu je i samoupravni Brčko Distrikt BiH (BD).
Nacionalna politika za mlade još uvijek ne postoji u BiH zbog svoje ustavne strukture i zbog toga što su određene jurisdikcije (poput mladih) vezane Ustavom za određeni nivo vlasti.
Pitanja mladih na nacionalnom nivou su u nadležnosti Komisije za koordinaciju pitanja mladih u BiH i novoosnovane Jedinice za mobilnost i mlade pri Ministarstvu civilnih poslova BiH.
Većina ustavnih nadležnosti u vezi sa pitanjima mladih je na entitetskom nivou vlasti: RS i FBiH.
Nadležnosti na entitetskom nivou u oblasti mladih su u okviru Ministarstva porodice, omladini i sporta RS, Ministarstva kulture i sporta FBiH i Odjeljenja za administrativne i stručne poslove Vlade BD.
Zakon o omladinskom organizovanju RS, Zakon o mladima FBiH i Zakon o mladima Brčko Distrikta definiraju starosne granice za mlade kao ciljnu grupu između 15 i 30 godina.
Vijeće mladih FBiH, Vijeće mladih RS i Vijeće mladih BD su predstavnička tijela koja postoje na entitetskom i BD nivou djelujući kao mostovi između omladinskih organizacija i vladinih institucija koje donose odluke.
Institucije predstavničke demokratije
BiH je decentralizirana parlamentarna republika strukturirana prema Daytonskom mirovnom sporazumu. Sistem uključuje više nivoa upravljanja: državu, entitete, kantone (u FBiH) i lokalne administrativne jedinice. Njime upravlja kolegijalno Predsjedništvo koje se sastoji od jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog Srbina. Ima dvodomno zakonodavno tijelo koje se sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma. Zajedno, ovi domovi čine Parlamentarnu skupštinu. Ustavni sud je najviše pravosudno tijelo u zemlji.
Izvršna vlast
Ustav uključuje kolegijalno tročlano Predsjedništvo, koje se sastoji od jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina, od kojih svaki služi četiri godine. Bošnjačke i hrvatske članice biraju se direktno sa teritorije FBiH, dok se srpski član bira sa teritorije RS. Članovi Predsjedništva mogu biti ponovo izabrani jednom i tada ne mogu biti podobni četiri godine. Predsjedništvom predsjedava predsjedavajući koji se bira rotacijom ili ga, u slučaju da nema konsenzusa, određuje Parlamentarna skupština. Međutim, odluke u Predsjedništvu se donose konsenzusom, a ako do toga ne dođe – većinom glasova članova. Ako se odluka smatra „štetnom po vitalni interes“, nezadovoljni član može je osporiti u roku od tri dana. Dvotrećinska većina zakonodavnog tijela iz teritorije člana koji je osporio odluku tada ima pravo poništiti tu odluku. Prema stavu 3. člana V, Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike; imenovanje ambasadora; pregovaranje, odbijanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora; provođenje odluka parlamenta, kao i predlaganje godišnjeg budžeta. Pored toga, članovima Predsjedništva je dodijeljena „civilna komanda nad oružanim snagama“. Međutim, nijedan entitet ne smije upotrijebiti silu protiv drugog entiteta bez saglasnosti vlade tog entiteta i Predsjedništva.
Predsjedavajući Vijeća ministara, kojeg imenuje Predsjedništvo, bira ostale članove Vijeća uz odobrenje Predstavničkog doma. Ne više od dvije trećine članova može biti imenovano s teritorije FBiH. Zadatak Vijeća je provođenje „politika i odluka Bosne i Hercegovine“. Ako Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje, Vijeće ministara je obavezno podnijeti ostavku.
Zakonodavna vlast
Ustav predviđa dvodomni parlament, koji se sastoji od donjeg doma, Predstavničkog doma, i gornjeg doma, Doma naroda. Uživa institucionalnu autonomiju i ima umjerenu količinu moći nad izvršnom vlašću. Zakonodavna vlast donosi zakone za provedbu odluka Predsjedništva ili za obavljanje vlastitih dužnosti prema Ustavu. Njegove nadležnosti uključuju moć izmjene Ustava, odobravanje međunarodnih ugovora i godišnjeg budžeta, imenovanje članova pravosuđa, odobravanje amnestije, pomilovanja i odobravanje predsjedničkih objava rata. Štaviše, dozvoljeno je da se izglasa nepovjerenje Vijeću ministara. Odobrenje oba doma je potrebno za sve zakone. Kao i odluke Predsjedništva, akt može biti poništen ako ga većina članova entitetskog parlamenta proglasi “destruktivnim za vitalni interes” jednog naroda. Zajednička komisija, ili pod posebnim okolnostima Ustavni sud, mora riješiti spor u slučaju da se većina članova parlamenta drugog entiteta usprotivi deklaraciji.
Pravosuđe
Ustavni sud, tijelo koje čini devet članova, ima izvornu i konačnu nadležnost u svim pitanjima koja se odnose na tumačenje Ustava. Četiri člana bira Predstavnički dom FBiH, dva člana bira Narodna skupština RS-a, a tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) nakon konsultacija s Predsjedništvom. ESLJP ne može imenovati sudije koji su državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje. Prve sudije suda imenovane su na period od pet godina. Sudije imenovane nakon toga ostaju na funkciji do navršene 70. godine života. Sud je nadležan da odlučuje po žalbama na pitanja iz Ustava koja proizlaze iz presuda bilo kojeg drugog suda. Osim toga, svaki sud u BiH može zatražiti od Suda da preispita ustavnost zakona, o čijoj valjanosti zavisi njegova odluka, u skladu s Ustavom, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili zakonima BiH. Sud ima isključivu nadležnost u sporovima između entiteta ili između države i entiteta, kao i u sporovima između državnih institucija. Ove posljednje sporove Sudu mogu uputiti samo određeni zvaničnici ili tijela.
Ustavni razvoj
Ustav BiH je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Aneks 4 Sporazuma) koji su Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija potpisale u Parizu 14. decembra 1995. godine. Poznat je i kao Pariški sporazum ili Daytonski sporazum, nazvan po gradovima u kojima je potpisan. Dejtonski mirovni sporazum je de facto niz sporazuma koji se sastoji od jednog okvirnog sporazuma i dvanaest posebnih sporazuma koji se nazivaju aneksi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH. Posebni sporazumi, koje su potpisale različite strane, odnose se na civilne (Aneksi 2 do 11) i vojne komponente (Aneksi 1-A i 1-B). Aneks 4 sadrži Ustav BiH, koji, za razliku od drugih aneksa, nije napravljen u obliku sporazuma. Republika BiH, FBiH i RS odobrile su Ustav BiH. Iako posljednja rečenica člana XI kaže da će Sporazum biti potpisan na tri službena jezika BiH (tj. bosanskom, srpskom i hrvatskom) i engleskom jeziku, Ustavna povelja BiH je zvanično potpisana samo na engleskom jeziku. Ne postoje službene verzije napravljene na službenim jezicima BiH, niti su nadležne vlasti prevele ovaj dokument, uključujući i Ustav BiH, korišteni su samo neslužbeni prijevodi. Daytonski mirovni sporazum, uključujući i Ustav, nikada nije objavljen u službenim novinama države i/ili entiteta.
Ustav RS je usvojen 28. februara 1992. godine i objavljen u Službenom glasniku RS. Od 1992. godine bilo je više od 120 amandmana na Ustav. Član 1. Ustava navodi da je RS teritorijalno ujedinjen, nedjeljiv i neotuđiv ustavni i pravni entitet koji samostalno obavlja svoje ustavne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. Ustavom je stvorena centralizirana federalna jedinica unutar asimetričnog federalnog sistema u BiH.
Vašingtonskim sporazumom stvorena je FBiH u martu 1994. godine. Ustavotvorna skupština FBiH je 30. marta 1994. godine usvojila Ustav kojim je uspostavljen drugi od dva entiteta u BiH. Za razliku od RS, FBiH je izrazito decentralizirana, sastavljena od deset kantona sa širokim ustavnim ovlastima i razlikama u oblastima obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite, itd. Kantonalni sistem je izabran da spriječi dominaciju jedne etničke grupe nad drugom. Od 1994. godine, ovaj Ustav je izmijenjen najmanje stotinu puta.
BD BiH je osnovan 2000. godine nakon arbitražnog procesa koji je poduzeo visoki predstavnik, i neutralna je, samoupravna administrativna jedinica pod suverenitetom BiH. Ustav BiH, kao i sve relevantne odluke i zakoni koji se tiču institucija BiH, direktno se primjenjuju na cijeloj teritoriji BD. BD ima i vlastiti Statut kojim se uređuju funkcije i ovlasti BD, njena saradnja sa entitetima, ljudska prava i slobode, organizacija BD, te podjela vlasti, nadležnosti i institucija, itd. Status distrikta je osiguran usvajanjem prvog amandmana na Ustav BiH 2009. godine.
Pravni okvir i izborni sistem
Izbori su prvenstveno regulisani Izbornim zakonom BiH usvojenim 2001. godine. Amandmani na Zakon usvojeni su u aprilu 2016. godine, svega šest mjeseci prije izbora, čime je pred Centralnu izbornu komisiju postavljen izazov u vezi s primjenom Zakona. Najvažniji amandmani usvojeni 2016. uključivali su rodnu kvotu od najmanje 40% kandidata iz manje zastupljenog spola na kandidatskim listama.
Kada je riječ o izbornom sistemu, načelnici se biraju direktno, prostom većinom glasova, po većinskom izbornom sistemu („first-past-the-post“). Međutim, u Brčko distriktu, Istočnom Sarajevu i Gradu Sarajevu načelnici se biraju indirektno od strane Skupštine Brčko distrikta i gradskih vijeća.
Za općinska vijeća u svim entitetima koristi se proporcionalni izborni sistem u više mandatnim izbornim jedinicama. Postoji izborni prag od 3% za učešće u raspodjeli mandata. Mandati u općinskim vijećima zatim se dodjeljuju kandidatskim listama prema Saint-Laguë metodi, koja predstavlja metodu najvećeg količnika korištenjem sukcesivnih količnika za svaku listu. Mandati koje je osvojila lista zatim se raspoređuju među kandidatima s te liste. Mandati se najprije dodjeljuju kandidatima koji su pojedinačno dobili najmanje 10% glasova, od kandidata s najvećim brojem glasova prema onima s najmanjim. Ako nakon toga ostane mandata za istu listu, oni se raspoređuju među kandidatima koji su dobili manje od 10% glasova, u skladu s redoslijedom na listi. Sva općinska vijeća koja čine grad biraju gradsko vijeće kroz proporcionalni izborni sistem.
Tijela izborne administracije
Izborna administracija je struktura na tri nivoa na čelu sa Centralnom izbornom komisijom (CIK). Izborna administracija također uključuje općinske izborne komisije (MEC) i komisije za biračka mjesta (PSC). CIK se sastoji od sedam članova imenovanih na mandat od sedam godina, uključujući dva Hrvata, dva Bošnjaka, dva Srba i jednog predstavnika “Ostalih”.
Registracija i spiskovi birača
Ukupno 3.263.906 birača je registrovano u Centralnom biračkom spisku, uključujući 65.111 birača poštom za lokalne izbore 2016. godine. Svi građani BiH upisani u Centralni registar birača imali su pravo glasa lično u općini u kojoj imaju prebivalište. Biračima koji žive u inostranstvu bilo je dozvoljeno da glasaju izvan zemlje nakon registracije u Centralnoj izbornoj komisiji, ali su također imali pravo glasa u zemlji na dan izbora. Biračka mjesta su organizirana u diplomatskim predstavništvima BiH u inostranstvu za oko 25.000 birača.