Situacija na tržištu rada u zemlji
Prema dostupnim podacima, stopa zaposlenosti dostigla je 41,54%, što je najviši nivo od 2006. godine. BiH ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti žena i učešća u radnoj snazi na Balkanu, oko 42,17% žena starijih od 15 godina je aktivno u radnoj snazi. Radno sposobno stanovništvo od 15 do 64 godine iznosilo je 2,257 miliona u 2024. godini, što je blago smanjenje u odnosu na 2,277 miliona u 2023. godini. Ukupna stopa nezaposlenosti u trećem kvartalu 2024. smanjena je na 12,2% sa 13,3% u drugom kvartalu 2024. Nezaposlenost mladih (mlađih od 25 godina) ostala je visoka, sa stopama od oko 31,4% u septembru 2024. Udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ili ne obučavaju (NEET) dostigao je 17,6 posto iste godine (ILO, 2024). Udio neformalnog zapošljavanja u ukupnoj zaposlenosti je relativno visok i iznosi 20 posto (ILO, 2024). Osim toga, emigracija je postala goruća briga, lišavajući BiH mladih i kvalificiranih radnika od kojih će ovisiti razvoj njenog tržišta rada. Zemlja ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti žena na Balkanu (iznosila je 35% u 2022. godini, što je znatno niže od stope zaposlenosti muškaraca od 55% (ILO, 2024). Udio neformalnog zapošljavanja u ukupnoj zaposlenosti je relativno visok i iznosi 20 posto (ILO, 2024).
U 2019. godini, BiH je imala oko 287.900 mladih u dobi od 15 do 24 godine, od kojih je većina imala srednje obrazovanje (više srednje obrazovanje), a samo mali dio je završio tercijarno obrazovanje (Studija o zapošljavanju mladih u BiH, 2019). Učešće mladih u radnoj snazi bilo je 35,4%, više među muškarcima (39,8%) nego među ženama (29,9%), a učešće je snažno koreliralo sa nivoom obrazovanja, u rasponu od 59,6% za visoko obrazovanu mladež do samo 6,3% za one sa niskim obrazovanjem.
Stopa zaposlenosti mladih bila je niska i iznosila je 23,4%, iako se poboljšala u odnosu na prethodne godine, dok je stopa nezaposlenosti mladih ostala visoka na 33,8%, uprkos značajnom padu sa 45,8% koliko je iznosila u 2017. godini. Mlade žene su se suočile sa posebno niskim stopama zaposlenosti i višim stopama nezaposlenosti, dijelom zbog tradicionalnih rodnih očekivanja i nedostatka javne brige o djeci (Abaz i Hadžić, 2020).
Glavni koncepti
Nezaposlenost mladih u BiH konstantno ostaje među najvišima u Evropi, procjenjuje se na oko 27-35, u poređenju sa nižim regionalnim prosjecima. Ovaj hronični nedostatak prilika pokreće stalan odliv mladih, kvalificiranih pojedinaca koji traže bolje izglede u inostranstvu.
Postoji izražen jaz između obrazovne proizvodnje i zahtjeva tržišta rada. Stručno obrazovanje slijedi zastarjele nastavne planove i programe i nedostaje mu praktično učenje zasnovano na radu, ostavljajući diplomce nespremne za moderne uloge. Fragmentirano poslijeratno upravljanje BiH dovelo je do institucionalne neefikasnosti, nedostatka fleksibilnih ugovornih aranžmana, ograničene mobilnosti i ograničene reforme tržišta rada, faktora koji održavaju i neformalnost i strukturnu nezaposlenost.
Rastući udio mladih radi u platformskoj ekonomiji (npr. dostava, dijeljenje prijevoza) pod nesigurnim uvjetima. Klasificirani kao nezavisni izvođači, ovi radnici obično nemaju pristup naknadama za nezaposlene, bolovanju, sigurnosti na radu i zajamčenom minimalnom prihodu.
Strateški odgovori su ograničeni, budžeti usmjereni na mlade su minimalni u poređenju sa zemljama EU, a mnogim lokalnim vlastima nedostaju aktivne strategije za mlade ili posvećeni službenici (Studija o zapošljavanju mladih u BiH, 2019.). Istraživanja sugeriraju da proširenje obuke, stažiranja i aktivnih programa tržišta rada može značajno poboljšati ishode zapošljavanja mladih (Pilav-Velić, 2019; Okicić, 2020).
Izvještaj UNDP-a o Analizi barijera za razvoj poduzetništva u BiH naglašava da se poduzetnička kultura u BiH općenito doživljava kao loša. Konkretno, 21,4% ispitanika ju je ocijenilo kao nezadovoljavajuću, dok je dodatnih 41,1% dalo niske ocjene. Nadalje, 73,2% ispitanih poduzetnika izjavilo je da nemaju praksu održavanja sastanaka sa ministarstvima ili vladinim tijelima, što odražava nedostatak podržavajuće poslovne kulture. Izvještaj također sugerira da zbog negativnih prošlih iskustava, postoji malo interesa za izgradnju buduće saradnje sa privrednim komorama ili drugim potencijalno korisnim institucijama.